U Semberiji, ali i u drugim krajevima, uvriježeno je vjerovanje da u selima i naseljima u kojima rode svijaju svoja gnijezda, obično, ima i puno djece, rađaju se novi naraštaji. U novoizgrađenom naselju, nedaleko od bijeljinske Šećerane u Velikoj Obarskoj, u Ulici Mihajla Pupina, rode su prije tri godine svile svoje gnijezdo na stubu ulične rasvjete.
Borka Marjanović, predratni stanovnik Sarajeva, kaže da je u prošloj godini na svijet stiglo dvoje mladih, ove godine troje.
“Svi mi došli smo nakon sarajevskog egzodusa iz Sarajeva i okoline, ovdje u Veliku Obarsku. Prije više od četvrt vijeka svili smo svoje gnijezdo u semberskoj ravnici. Rode su Božji blagoslov. Svakodnevno posmatramo i pratimo njihovo ponašanje u gnijezdu i izvan njega, više nego što obavljamo neke redovne poslove u bašti i oko kuće.
Roditelji, mužjak i ženka, sa mladima prvo vježbaju u gnijezdu, pripremajući ih za prvi let.
Nakon toga majka izlazi iz gnijezda na krov neke kuće i jedno po jedno doziva da joj se pridruži. Prvo kruže iznad naselja, a kada dobro ojačaju, onda odlaze u druge, toplije krajeve, prije nego što ovdje stigne zima.
Ove godine rode su krajem marta stigle u gnijezdo, prvo jedna, nakon sedam dana i druga”, kaže Borka, ističući da su se, nakon polaganja jaja, u roku od dvadeset i osam dana izlegli mladi.
“ U prošloj godini se izleglo četvoro mladih, ali, majka je dvoje izbacila iz gnijezda. Vjerovatno je procijenila da nema dovoljno vode ili hrane za sve njih. Prirodni instinkt je bio uključen. Mlade ravnopravno hrane i otac i majka. Po hranu iz gnijezda odlazi jedno, pa drugo, u pravilnim razmacima. Hranu im daju direktno u kljun, dok su mali, kasnije im spuštaju u gnijezdo. Vodu im direktno daju u kljun. Priroda je uredila životinjski svijet, jedino čovjeka, izgleda, nikako ne može dovesti u red”, kaže, onako, u šali , Borka Marjanović.
Bijeljina.com