Za kalendare s Titovim likom puno se interesuju turisti iz inostranstva, koji dođu povremeno u Bijeljinu, ali i naši dijasporci. U prošloj godini prodao sam najviše kalendara s Titovim likom, priča Zoran Đurić (58), rođeni Visočanin, koji više od tri decenije živi u Bijeljini.

Na bijeljinskom Gradskom trgu prodaje kalendare, domaće rukotvorine i suvenire. Tu su i plišane igračke, zastavice, vunene čarape, priglavci, čarape za bebe. Sve što je od vune, kaže Zoran, ispletu bake, ujne i vrijedne žene koje su od malih nogu naučile puno toga što je neophodno u životu. 

 “Ima robe, ali, posao i ne ide onako kako bi čovjek želio. Dođu stranci, kupe kalendar s Titinom slikom, jer žele da ga poklone prijateljima u Beču, Minhenu, Berlinu i drugim evropskim gradovima. To im dođe nekako više od suvenira, kao neka uspomena. Neki to povezuju i sa jugonostalgijom. Dugo se već bavim trgovinom, ali sam dvadesetak godina išao i na dnevnicu, po Crnjelovu i Velikoj Obarskoj.

Nijednog poštenog posla nisam se stidio. Trebalo je djecu prehraniti. S obzirom na to da sam rodom iz Visokog, trgovina mi je u krvi, priča u šali Zoran Đurić, ističući da je posljednjih godina malo smanjio radni ritam, jer su djeca već odrasla, imaju svoje poslove i svoje  porodice.

“Nadam se i penziji u skorije vrijeme. Imam dovoljno radnog staža, ali nemam starosni uslov. Sin je programer, zaposlen u IT sektoru, kćerka živi u Njemačkoj. Imam dvoje unučadi od kćerke. Zadovoljan sam životom, a zdravlje uvijek stavljam na prvo mjesto”, kaže Zoran Đurić.

Bijeljina.com