Fitnes industrija jedna je od najbrže rastućih u svijetu, a samim tim i broj ličnih trenera, kao jedan od njenih segmenata, brzo raste i u manjim sredinama, rekao je profesor fizičkog vaspitanja i sporta iz Prijedora Dino Sikirić.

On je naveo da ova industrija izuzetno brzo napreduje u svim svojim segmentima – od opreme, preko novih tehnologija, treninga do rekvizita za treninge, a do prije desetak godina gradovi veličine Prijedora nisu imali personalne trenere, a da danas njihove usluge koriste i žene i muškarci i profesionalni sportisti, pa čak i djeca.

“Mladim ljudima koji se opredijele za zvanje poput mog savjetujem da se izgrađuju prvenstveno u tom smjeru. Govorim iz perspektive sportskog radnika i iz ličnog iskustva. To je posao budućnosti”, izjavio je Sikirić Srni.

On je pojasnio da je način života u odnosu na preddigitalno doba iz korijena izmijenjen, da se brzi životni ritam i dalje dodatno ubrzava, da je manjak vremena opšta pojava i da imperativi fizičke aktivnosti, zdrave ishrane i očuvanja fizičkog i mentalnog zdravlja izlaze iz sfere isključivo privatnog i dobijaju društveni aspekt.

“Insistiranje na fizičkoj aktivnosti dio je i seminara u raznim branšama koje nemaju direktne veze sa sportom, kao što je i dio korporativnih politika, budući da dokazano pospješuje produktivnost na poslu, smanjuje stres i sprečava profesionalno sagorijevanje. Sve više je firmi koje obezbjeđuju svojim zaposlenima prostor na radnom mjestu gdje mogu na pauzama raditi vježbe”, istakao je Sikirić.

Sikirić ima 40 godina i kaže da je od djetinjstva fanatik za sport. Kao profesor fizičke kulture u prijedorskoj Gimnaziji zaposlen je 11 godina, koliko ima i sudijskog iskustva na fudbalskim terenima, 12 godina radi sa fudbalerima Fudbalskog kluba “Rudar” Prijedor u svim uzrasnim kategorijema, posjeduje više nivoa trenerskih licenci UEFA, prvotimac je Kuglaškog kluba “Rudar”, ima ogromno vježbačko iskustvo i trči maratone i polumaratone.

“Kao lični trener počeo sam pomalo raditi, više iz radoznalosti, da probam nešto novo, nego iz neke ambicije, ali svakako da mi trenersko iskustvo u kolektivu znatno olakšava i pristup jedan na jedan”, ističe Sikirić.

Rekreativci angažuju ličnog trenera da poboljšaju zdravstveno stanje, iz estetskih razloga koji u ovoj industriji prevladavaju ili iz pomodarstva, a profesionalni sportisti da poboljšaju ciljane performanse.

Kod rekrativaca satisfakcija za trenera je to što kad krenu od nule napredak je brz i nagao, dok kod profesionalnih sportista to nije slučaj, ali je s njima izazov u tome što svaki sport ima specijalizovane treninge i što u njihovim rezultatima udio svakako ima i personalni trener.

“Rekreativci su najčešće ljudi koji u svojoj prezauzetosti nemaju vremena da sami riješe problem viška kilograma, manjka mišićne mase, nedostatka fizičke aktivnosti. Dođu i kažu svoje godine, visinu, tjelesnu masu i šta žele. I lični trener uradi skrining i isprogramira treninge. I tri mjeseca uz odgovarajuću ishranu je minimum rada da bi se došlo do rezultata”, pojašnjava Sikirić.

Prema njegovim riječima, za procjenu vježbačkog iskustva ili nivoa fizičke funkcionalnosti postoji inicijalno testiranje koje je šablonsko i služi za provjeru početnog stanja kandidata i gdje se utvrđuju i prednosti i slabe tačke. Ti testovi dovoljni su za rekreativce, dok se za profesionalne sportiste koriste i mjerni instrumenti i rekviziti.

“Na osnovu toga znamo koja je početna tačka i odakle krećemo. Poslije se sve svodi na dvije osnovne stvari: kretanje i snaga. Kod snage onda imamo vučenje i guranje, gdje razvijamo gornji, srednji i donji dio tijela. Na kraju i stabilnost”, kaže Sikirić.

Time se sva priča završava, ali, kako je rekao, od toga se može napraviti beskonačno mnogo različitih kombinacija.

“Lični trener to radi za tebe, on programira trening, on ti olakšava i samo za tebe je tu 55 minuta. Ti ne razmišljaš ništa, nego samo dođeš i radiš i zato to košta malo više” ,naglasio je Sikirić.

On je dodao da se, nakon što kandidat savlada ispravno vježbanje, poslije sve svodi na motivaciju i korekciju.

“Korekcija je pitanje struke, dok je za motivaciju potrebno biti i psiholog. Tu do izražaja dolazi vještina komunikacije, da li trener može prepoznati ili ne može trenutak kad kandidat razmišlja da odustane. Tu je svaki trener različit, kao i u profesionalnom sportu. Neko je demokrata, neko nije!” zaključio je Sikirić.

Majka petnaestogodišnjeg dječaka kaže da je njenom sinu fizijatar savjetovao da bi trebalo da radi na jačanju mišića, boljem držanju i ispravljanju pogrešno usvojenih položaja, da dječak već drugi mjesec ima individualne treninge, da za sada sve ide odlično i da će kroz mjesec-dva pokušati nastaviti sam ono što sa trenerom kroz taj period nauči.

“S obzirom na to da šest godina svira harmoniku, a nema neku fizičku aktivnost, odlučili smo angažovati ličnog trenera. Razlog je prije svega što to rade ljudi koji su stekli kvalifikacije za taj posao. Podrazumijeva se onda da treba da pokažu ispravan stav i tehniku izvođenja vježbi, da motivišu i da prate napredak”, kaže ova majka za Srnu.

Radmila Vještica iz Prijedora ima 48 godina i radi kao ginekolog u Bolnici “Dr Mladen Stojanović”. Vitka je i visoka i nema uobičajene probleme sa tjelesnom ni sa mišićnom masom zbog kojih se žene najčešće okreću fizičkim aktivnostima.

“Usluge ličnog trenera koristim tri-četiri godine. Presudno je bilo što više volim individualni trening nego rad u grupi. Svaki trening je koncipiran prema mojim potrebama i željama, veći je fokus trenera prema meni i termine dogovaramo u skladu sa mojim slobodnim vremenom. Treninzi su sadržajni, različiti i efikasni, psihofizički me oporave, a vježbanje bih svakom preporučila”, rekla je ona.

Izvor: RTRS