U Izraelu vlada uvjerenje da ne može sebi priuštiti da izgubi niti jedan rat.

Koliko je zaista jaka izraelska vojska (IDF)?

Prije svega recimo da su izraelske kopnene snage učestvovale u svakoj misiji, uključujući Arapsko-izraelski rat 1948., krizu oko Sueckog kanala 1956., Šestodnevni rat 1967., Jomkipurski rat 1973., operaciju Entebbe 1976., Libanski rat 1982., Prvu i Drugu Intifadu i ratove u Gazi.

IDF je osnovan 31. maja 1948., samo dvije sedmice nakon izraelske deklaracije o nezavisnosti. Od svog osnivanja, njegova vodeća načela oblikovana su potrebom zemlje da se brani od brojčano nadmoćnijih susjeda. Primarni element ove doktrine je uvjerenje da sebi Izrael ne može priuštiti da izgubi niti jedan rat.

Stranica Global Firepower svake godine od 2006. objavljuje svoj godišnji izvještaj i rang-ljestvicu nacionalnih oružanih snaga, od najjačih do najslabijih.

Ovogodišnja rang-ljestvica vojne snage zemalja objavljena je sredinom godine. Izraelske odbrambene snage su prema podacima Firepowera na 18. mjestu. Ukrajina je na 15. mjestu, dok je Iran na 17. poziciji. I Egipat (14. mjesto) je bolje rangiran od Izraela

Iako Global Firepower otkriva neke odnose snaga i pristojan je pokazatelj vojnog potencijala, generalno se ne smatra najpouzdanijim načinom rangiranja jer ne uzima sve važne parametre u obzir. Ovoj ljestvici se najviše zamjera što u obzir uzima brojke specifičnih naoružanja, a ne bazira se dovoljno na visokoj tehnologiji te stepenu obuke i borbenog iskustva same vojske.

Pogotovo to vrijedi za Izrael, čija snaga se očituje upravo u naprednom naoružanju, što podrazumijeva sofisticirane vazdušne snage i sisteme odbrane od projektila. U zemlji postoji i obavezna vojna služba, što doprinosi velikoj i dobroj vojsci.

Global Firepower ne sagledava niti aspekt partnera, a jasno je kolike Izrael koristi ima od Sjedinjenih Američkih Država, uvjerljivo najjače vojne sile na svijetu.

Žene idu dvije godine u vojsku

Prema ovim podacima, izraelsko vojno osoblje broji 646 hiljada ljudi, od čega se aktivnima smatraju 173 hiljade. U rezervnom sastavu je 465 hiljada vojnika. Kopnenu vojsku čini 200 hiljada vojnika, osoblje vazdušnih snaga broji 89 hiljada vojnika, a mornaricu čini oko 20 hiljada.

Period služenja vojnog roka traje 32 mjeseca za muškarce i 24 mjeseca za žene, a nakon toga slijedi decenijama dug period obavezne rezerve (do 50. godine za žene i 55. godine za muškarce).

Izraelska mornarica broji ukupno 109 plovila, dok vazdušne snage u svom sastavu imaju 656 različitih jedinica, od čega 323 borbena aviona. Izraelske snage u sastavu imaju i 1015 bespilotnih letjelica, od čega borbenih 350. Što se tiče kopnenih snaga, Izrael ima ukupno 21.114 jedinica. Tu je 1370 tenkova te 7714 ostalih borbenih vozila.

Čuvena izraelska Željezna kupola

U svakom slučaju, Izrael je danas vojna velesila i jedan od najvećih svjetskih izvoznika oružja s približno 6,5 milijardi dolara godišnje prodaje oružja.

Smatra se da Izrael ima najbolju protivvazdušnu odbranu na svijetu, posebno razvijenu za odbranu od svih vrsta raketa i projektila. Uz protivraketne sisteme Arrow 3 i David's Sling, najupečatljiviji je raketni sistem Iron Dome, odnosno Željezna kupola

Radi se o mobilnom sistemu protivvazdušne odbrane koji funkcioniše u svim vremenskim uslovima. Razvile su ga dvije izraelske firme, Rafael Advanced Defense Systems i Israel Aerospace Industries, a glavni mu je cilj locirati, presresti i uništiti rakete koje ciljaju na naseljeno ili strateški važno područje.

Riječ je o uređaju specijalizovanom za rakete kratkog dometa koje imaju kratko vrijeme leta. Sistem detektira rakete u radijusu od četiri do 70 kilometara, a čija putanja ide prema naseljenim ili strateški važnim lokacijama. Izrael se nada da će u budućnosti proširiti radijus funkcionalnosti na 250 kilometara.

Jedan od najboljih tenkova na svijetu

Što se tiče izraelske proizvodnje oružja, treba istaknuti tenk Merkava IV, koji je sličan njemačkom bojnom tenku Leopard 2 koji je postao poznat po upotrebi u Ukrajini. Radi se o tenku koji je Izrael počeo proizvoditi nakon što je njegov oklopni korpus pretrpio teške gubitke protiv Egipta i Sirije u ratu 1973. godine, a s ciljem smanjenja zavisnosti o stranim isporukama oružja.

Američki časopis National Interest, koji se bavi vanjskim odnosima i odbranom, izabrao je pet najboljih vojnih tenkova na svijetu. Izraelski tenk Merkava Mark IV zauzeo je četvrto mjesto.

“Merkava ima izvrstan oklop; njegova kupola i prednji dio tenka pod oštrim uglom dizajnirani su tako da predstavljaju maksimalnu oklopnu odbranu pod svim ugloviima, tako da kupola ima oštricu poput noža. Motor tenka je smješten sprijeda, stvarajući gustu masu između neprijateljske vatre i posade”, navodi se.

Izraelske obrambene snage lete najvećim kontingentom F-16 izvan vazdušnih snaga SAD-a. Čuven je lovac F-16I Sufa (Sufa znači grmljavinska oluja na hebrejskom).

Prva flota stigla je u Izrael 2004. godine i sadržavala je niz specijalizovanih modifikacija na modelu F-16 Fighting Falcon, koji je svoj prvi let izveo 1976. godine. Otprilike polovina Falconove avionike zamijenjena je izraelskim inovacijama, što avionu daje neke specifične prednosti.

Elbit Systems proizveo je vazduhoplovni nišan koji se montira na kacigu. Avion može letjeti na vrlo malim visinama, čak i noću i po lošem vremenu, što mu omogućuje da izbjegne neprijateljski radar, a njegovi sistemi naoružanja među naprednijima su na svijetu.

“Prelazak na let avionom Sufa, nakon letenja na postojećem F-16, to je kao da počnete voziti američki luksuzni automobil nakon što ste se navikli na stari, oronuli Subaru”, rekao je pilot IAF-a nakon što je prvi put letio s ovim avionom.

Vjeruje se da Izrael ima nuklearno oružje

Općenito se vjeruje da Izrael posjeduje i nuklearno oružje. Procjene izraelskih zaliha kreću se između 80 i 400 nuklearnih bojevih glava i vjeruje se da zemlja posjeduje sposobnost isporuke na nekoliko načina, uključujući avione i krstareće rakete koje se lansiraju s podmornica.

Smatra se kako Izrael nuklearno oružje ima od 1966. godine. Izrael održava politiku namjerne dvosmislenosti, nikada službeno ne poričući niti priznajući da posjeduje nuklearno oružje. Umjesto toga godinama ponavlja da “Izrael neće biti prva zemlja koja će uvesti nuklearno oružje na Bliski istok”.

Po glavi stanovnika, Izrael više troši na vojsku od SAD-a

Prema izvještaju Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) za 2022. godinu, Izrael je utrošio 23.4 milijarde dolara, ili 1% ukupne globalne potrošnje, u svoj odbrambeni sektor 2022. To je prvi pad vojne potrošnje u Izraelu od 2009. godine.

Podatak koji najviše otkriva koliko Izrael troši na svoju vojsku jest onaj koji kazuje o potrošnji po glavi stanovnika. Na toj ljestvici prvo mjesto zauzima Katar, koji je prema podacima Stockholmskog međunarodnog instituta trošio 3955 dolara po glavi stanovnika.

Na drugom mjestu je Izrael. Jevrejska država trošila je 2769 dolara po glavi stanovnika. Treći je SAD s 2405 dolara. U prvih deset zemalja još su Kuvajt, Singapur, Saudijska Arabija, Norveška, Australija, Oman i Finska.

Amerikanci Izraelu daju milijarde i milijarde dolara

Snaga izraelske vojske ne može se promatrati bez savezništva sa Sjedinjenim Američkim Državama. Kao kupac i korisnik američke vojne opreme, Izrael je uključen u zajednički razvoj vojne tehnologije i redovno učestvuje u zajedničkim vojnim vježbama s američkim i drugim snagama.

I nakon napada Hamasa, SAD je odlučio poslati više vojnih brodova i aviona bliže Izraelu kao znak podrške. Izrael je najveći kumulativni primalac vojne pomoći od Sjedinjenih Država od Drugog svjetskog rata te se smatra kako je SAD Izraelu osigurao 150 milijardi dolara bilateralne pomoći.

Na snazi je i treći Memorandum o razumijevanju između dvije zemlje. Američka vlada 1999. potpisala je Memorandum o razumijevanju kojim se obavezala Izraelu godišnje osigurati najmanje 2,67 milijardi dolara vojne pomoći u sljedećih deset godina.

U 2009. godišnji iznos je podignut na tri milijarde dolara, a 2019. iznos je ponovo povećan te sada iznosi najmanje 3,8 milijardi dolara koje SAD predaje Izraelu svake godine, prenosi Index.hr.

Izvor: Nezavisne