Recimo, ako porodica stanuje u naselju Bunarevi, na Manjači, njihov Centar za socijalni rad nalazi se u Ribniku, te će roditelj morati da putuje više od 30 kilometara da bi dobio saglasnost.

Međutim, u Ribniku postoji poslovnica samo jedne banke. Ako su pare djeteta na računu druge banke, to će značiti da je taj roditelj “prevalio put” do Ribnika samo da bi dobio saglasnost, a onda će morati i u Banjaluku ili Mrkonjić Grad da bi podigao pare. Sve to, naravno, košta.

Gordana S. iz Banjaluke rekla je da ju je ovo pravilo naljutilo, jer, kako kaže, te pare njenoj djeci nisu dali ni država ni centar za socijalni rad.

“Šta ima neko da odlučuje o novcu moje djece? Ja sam ih uplaćivala i štedjela za ‘ne daj bože’, ja ću i da donosim odluku o tome kako ću ih potrošiti. Potrošiću ih, naravno, za djecu, a ne da putujem po svijetu”, ističe ova Banjalučanka.

Pojedini centri za socijalni rad u Srpskoj, uključujući i onaj u Banjaluci, imaju veliki broj ovakvih zahtjeva roditelja.

“Novi Porodični zakon RS stupio je na snagu 1. septembra, a njime je predviđeno da saglasnost organa starateljstva mora biti donesena u formi rješenja u upravnom postupku. S tim u vezi, od početka primjene zakona zaprimili smo veći broj zahtjeva, te ćemo o njima odlučiti u zakonski predviđenom roku. Mi smo od 1. septembra opterećeni velikim brojem novih zahtjeva podnesenih od strane roditelja za podizanje sredstava s dječje štednje”, kažu za “Nezavisne novine” iz Centra za socijalni rad Banjaluka.

U Centru za socijalni rad Prijedor, s druge strane, kažu da im to nije donijelo nove obaveze, s tim što podaci koje su nam dostavili pokazuju da i oni od 1. septembra, kada je zakon stupio na snagu, imaju povećan broj zahtjeva.

“Prema evidenciji Centra za socijalni rad Prijedor od 1. januara 2023. godine  zaprimljeno je 15 zahtjeva, od čega od 1. septembra 2023. godine četiri zahtjeva, a o kojima će se raspravljati po novom Porodičnom zakonu”, kažu iz prijedorskog Centra za socijalni rad za “Nezavisne novine”.

Bojan Kresojević, menadžer grada Banjaluka, smatra da imovinom djece treba da raspolažu roditelji, a ne centar za socijalni rad, što je naveo i u inicijativi kojom traži izmjenu spornog člana 335 Porodičnog zakona Republike Srpske.

Kresojević se u inicijativi obraća Narodnoj skupštini Republike Srpske, Vladi Srpske, te resornim ministarstvima, te navodi da je Ustavom Republike Srpske predviđeno da porodica, majka i dijete imaju posebnu zaštitu, te da roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o podizanju i vaspitanju svoje djece.

Ujedno, on kaže da je nakon svoje ranije objave na društvenim mrežama, a koja se odnosi na ovu problematiku, dobio brojne komentare podrške i direktna kontaktiranja od strane roditelja.

“Brojni roditelji su iskazali spremnost da zajedno sa mnom pokrenu inicijativu za prikupljanje potpisa, ako bude potrebno i 3.000 potpisa, pa i više, da to razmatra Narodna skupština Republike Srpske. Ja kao gradski menadžer, ali i kao roditelj, ne mogu prihvatiti da Porodični zakon definiše da roditelj novcem djeteta može upravljati isključivo uz saglasnost centra za socijalni rad”, rekao je Kresojević u izjavi za “Nezavisne novine”.

S druge strane, Miloš Bukejlović, ministar pravde Republike Srpske, tvrdi da su novim Porodičnim zakonom Republike Srpske znatno unaprijeđeni postojeći i uvedeni novi modeli zaštite djeteta, njegove imovine, kao i same porodice.

“Funkcija centra za socijalni rad je da djeluje preventivno i na taj način spriječi nepotrebno i zlonamjerno trošenje imovine djeteta, a ne da postavlja zakonske prepreke u ostvarivanju roditeljskog prava”, zaključio je Bukejlović.