Prepodobni Pimen Veliki bio je rodom Misirac i veliki podvižnik Misirski. Kao dječak posjećivao je znamenite duhovnike i od njih je sabirao opitno znanje kao pčela med sa cvijeća.

Jednom prilikom Pimen je umolio starca Pavla da ga odvede Svetom Pajsiju. Pajsije kada ga je vidio, rekao je Pavlu: „Ovo će dijete spasti mnoge, s njim je ruka Božja”.

Vremenom Pimen se zamonašio i privukao ka monaštvu još dvojicu svoje braće. Jednom je došla Pimenova majka da vidi svoje sinove, ali Pimen je nije pustio unutra nego je kroz vrata upitao: „Da li više želiš da nas vidiš ovde ili onamo u večnosti?”

U manastiru ove trojice braće, kojim je upravljao najstariji brat, avva Anubije, ovakav je bio tipik: Noću su 4 časa provodili u rukodelju, 4 časa u spavanju i 4 časa u psalmopojanju. Danju su od jutra do podne provodili naizmjenično u radu i molitvi: od podne do večernje u čitanju, a poslijepodne gotovili su sebi večeru, jedini obrok u 24 sata, i to obično od nekih zelja.

O njihovom životu sam Pimen govori: „Mi smo jeli to što nam se predlagalo; niko nikad nije rekao, daj meni nešto drugo; ili ja to neću. Na taj način mi smo proveli sav život u bezmolviju i miru”.

Podvizavao se u 5. veku, i upokojio se mirno u dubokoj starosti.

MUDROSTI:

– Ako se budeš pridržavao ćutanja, onda ćeš spokoj naći svugdje, ma gdje da živiš – govorio je on.

– Ako ti je neko učinio zlo, učini mu dobro i tvoje dobro će pobjediti zlobu – poznata je njegova misao.

– Plač je dvojak – djela i čuva. Plačimo svom snagom pred dobrotom Božijom dok nam ona ne učini milost – rekao je Pimen Veliki.

– Učiti bližnjeg je podjednako protivriječno sa smireno mudrenošću, kao i obličiti ga – kazao je mudrac.

To su samo neke od njegovih mudrosti, načela po kojima bi svaki čovjek trebalo da živi.