Prije 22 godine, među prvima u Prnjavoru, Pero Rudonjić počeo se baviti uzgojem lubenice. Danas gazi devetu deceniju, ali od proizvodnje lubenica ne odustaje.

Izvor: RTRS printscreen

Sjeme je dobio iz Dalmacije i zasadio površinu od devet dunuma. Dobivši rod veći od očekivanog, odlučio je da nastavi proizvodnju.

“Rad čovjeka održava”, te narodne, drži se i starina Pero Rudonjić iz Kremne. Iako je odavno premašio 80. još se bavi proizvodnjom i prodajom lubenica. Svojom energijom postidio bi i mnogo mlađe. Za dugovječnost i dobro zdravlje ima i recept.

“20 zadnjih godina ujutro ide prvo čaša rakije i jedna dobra kašika meda. Imam pčele 50 godina i onda čaj i do dva sata ništa”, naglašava on.

Život mu nije bio lak, ali od kada zna za sebe, raditi je morao. Sa svojih deset prstiju sve je stekao.

“Ostao sam bez oca i majke od 13 godina, bio pod najmom i otišao sam u Sloveniju poslije vojske. Prihvatili me ti ljudi, završio dva zanata i došao ovdje u našu Kremnu u Prnjavor 1965. godine kamionom i ljudi se čudili propalica dijete otišao, vidi šta radi”, priča Pero.

Ni ratna dešavanja njega nisu poštedjela zle sudbine. Braneći ognjište, njegova dva sina položila su živote. Supruga mu je teško bolesna, pa danas Pero održava i domaćinstvo.

“Nisam se dao, rekao sam, nisam radi unuke, radi ovog sina. Šta ćeš koji problem napraviti, ne možeš glavom kroz zid”.

Mnogo želja nema, osim da oženi najmlađeg sina i da se u dvorištu unučad igraju. A, ako ga zdravlje posluži i dogodine će kaže lubenice na svojoj njivi brati.

Izvor: Mondo