U vrijeme opakog cara Likinija, koji vladaše istočnim dijelom carstva Vizantijskog, bi veliko gonjenje na hrišćane.

 

U Nikopolju Jermenskom javi se namesniku carskom Lisiju sv. Leontije sa još nekoliko prijatelja svojih i reče mu, da su oni hrišćani. „A gdje je vaš Hristos? upita Lisije. Ne bi li raspet, i ne umre li?” Na to mu sv. Leontije odgovori: „Kad znaš, da naš Hristos umre, znaj da i vaskrse iz mrtvih i vaznese se na nebo”

Poslije duge prepirke o veri Lisije ih izbi i baci u tamnicu, gde im ne davahu ni jesti ni piti. Neka blagorodna hrišćanka Vlasijana donošaše im vodu i dodavaše kroz tamnički prozor.

I anđeo Božji javi im se u tamnici, da ih uteši i ohrabri. Kada bi suđenje, javiše se Lisiju i dva tamničara kao obraćeni hrišćani, i još mnogi drugi, svega 45 njih na broju. Sudija ih osudi sve na smrt tako da im prvo sjekirom budu odsječene ruke i noge, pa poslije da budu bačeni u oganj.

Ta grozna kazna bi doslovno izvršena, i duše svetih mučenika odleteše Gospodu svome u večni život. Česno postradaše i carstvo naslijediše 319. godine.

Molitva
Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: NJihovim molitvama spasi duše naše.

 

izvor:Agencije/FOTO:SPC