Dok se Novaku sve zamjera i dok većina u Londonu praktično sve vrijeme navija za njegove protivnike, pa čak to bili i tamo omraženi Rusi, zaista je odavno postalo nevjerovatno da Đoković ne može da im bude ni simpatičan i da za njega izostaje često čak i minimalno poštovanje. A kamoli ono kakvo zaslužuje najveći teniser svih vremena. Pročitajte šta je o tome napisao Rijat Al Samaraj za Dejli mejl.

“Ljubav se kreće misterioznim pravcima i da li postoji veća misterija u sportu od te kako ljubav uvijek obiđe Novaka Đokovića? Preleti mu preko glave, prođe kraj njega, kruži, pada… Čovjek koji reket može da uhvati sve, ali prosto ne može da uhvati srca (navijača). I to je čudan fenomen, jer je ljubav na sve strane u tenisu. U svakom gemu i u svakom setu, sve počinje sa ljubavlju. Ali Đoković rijetko završava sa njom i djeluje da je publici previše teško da ga voli, a posebno onoj koja se okuplja oko Centralnog terena Vimbldona. Ljubav je nešto što on tamo pruža, a ne dobija je”.

“Ono što Đoković ima je poštovanje i to je drugačije, naravno. Možda ima više poštovanja od bilo koga u priči o sportu i tako bi trebalo da bude, ako polazimo od toga da poštovanje može da se stekne. Ali ko je to mogao da zaradi više od Đokovića? Od 2008, kada je osvojio svoj prvi Australijan open, pa do sada, 15 godina kasnije, osvojio je čak 23 grend slema. To nas dovodi do ovog vikenda i do mogućnost da zaradi još više. Prije svega, da zaradi još više istorijskih dostignuća, jer ako pobijedi Karlosa Alkaraza, izjednačiće rekord Rodžera Federera od osam osvojenih titula na Vimbldonu. A Rodžer je važan za ovaj razgovor, zbog priče o ljubavi, kojoj ćemo se vratiti”.

“Đoković bi mogao da se izjednači sa Margaret Kort sa 24 grend slem titula, takođe, jer je već prevazišao tačku na kojoj se njegovi trofeji mere samo sa muškarcima. Toliko je veliki, a kada se držimo narativa o veličini, onda nema diskusije – on je najefektniji muški teniser koga znamo i do kraja US Opena u septembru, vjerovatno će biti efektniji od bilo koga. Uradio je toliko u ovoj eri ‘krcatoj’ velikanima više nego bilo koja druga, da ako ne poštujete to, onda ne poštujete sport”.

A onda je autor poentirao onim što svi primjećuju.

“Ipak, šta ćemo sa ljubavlju? Jer ljubav ne čeka tamo gdje pravimo balansiranu jednačinu sa brojem osvojenih grend slemova i skorom pobeda protiv svih rivala, sve do Federera ili Rafaela Nadala – uključujući i njih dvojicu, takođe. Bio je bolji od obojice u ovoj igri – pokazao je to u mečevima u kojima su se sretali na preklapanjima vrhunaca njihovih karijera. Ipak, oni su bili više voljeni. I to daleko više. I tada i sada.

“To ste mogli da osjetite u utorak, kada je Rodžer Federer paradirao u kraljevskoj loži. Dobio je veći aplauz i ovacije u svom krem-odelu nego što je Novaku aplaudirano za bilo šta što je uradio te večeri. Sigurno je dobio više aplauza i od Novaka u polufinalu protiv Janika Sinera u petak, što je svakako bio veoma čudan dan. Više od nekoliko navijača dobacivalo je Novaku tokom meča, a pogotovo nakon što mu je oduzet poen zbog ‘ometanja’.

To je razlika između ljubavi i poštovanja – ovo mjesto ne dobacuje ljudima koje voli. To može da se dogodi povremeno, jer je Nadal dobio malo ‘peckanja’ kada mu je bila potrebna vječnost između poena protiv Nika Kirjosa prije nekoliko godina. Ali Đoković? To je sasvim drugi nivo. Zviždali su mu protiv Kema Norija ovdje 2022. godina, pa protiv Džordona Tompsona ove godine, kao i protiv Alehandra Davidoviča Fokine i Alkaraza na Rolan Garosu. Bili su to nezadovoljni pojedinci, svakako to nije radila kompletna publika, ali su to bile ipak bile velike grupe”.

“I zato postoji šablon i to je paradoks, jer iz bilo kog razloga, kvalitet nije dovoljan Đokoviću. U meču protiv Sinera i u svakom njegovom poenu, on pokazuje zašto je sportsko čudo. On pogađana izvrsne udarce, one koje Federer nije mogao da izvede, poput onog pri vođstvu 5:3 u drugom setu u petak, kada je jurio lopticu i pogodio bekhend viner kroz najmanji ‘prozor’ na liniji. I to sa 36 godina. Izvrstan je sportista. I na kraju krajeva, djeluje da je dio njega odustao od tog traganja za ljubavlju. Stavljao je ruku na uvo i pokazivao publici na obriše suze. Ne volite me, nije mi stalo. Ali njemu jeste stalo”

“Godinama smo gledali kako Đoković želi nešto više od pukog poštovanja na ovom velikom mjestu. On jede travu, on šalje poljupce, poklanja se, odmahuje, igra sjajan tenis svake godine. Govori pristojne riječi na boljem engleskom od onog kojim mi govorimo. Govori i bolji njemački, francuski i italijanski, takođe. Ali u petak, dio njega je prihvatio da nikad neće dobiti ono što hoće. Poštovanje hoće, ali ne i ljubav. Jer poštovanje može da dođe iz hladnih brojeva i grafikona. Ljubav je stvar osjećaja i toga šta osjećate dok gledate Đokovića. Pisao sam već na ovom mjestu o tome da njegov tenis nije imao isti faktor kao Federerov. Federerov tenis je bio ispunjen umjetnošću. Nadalov ne toliko, ali voljeli su ga svakako. On je izazivao više emocija snagom svoje volje, ljudskom dimenzijom toga kako je igrao”.

“Možda je Đokovićev jedini nedostatak na ovom polju to što nije Federer ili Nadal i možda je stvar u tome da je neko drugi. Možda je, poslije svih tih divnih mečeva između Federera i Nadala, stvoren osjećaj da je gužva kada su trojica. Možda je pobijedio Mareja u previše finala. Možda je stvar u tome da se navija za autsajdera, a svako ko igra protiv Đokovića je autsajder. Možda je to pantomima. Možda je stvar u vakcinama i u tome šta Novak priča o pročišćenju vode pozitivnim mislima. Možda je nefer koristiti te stvari protiv njega, ali ljubav je osjećaj i ljubav može biti iracionalna”

“Đoković je zagonetka i neko koga svi možemo da poštujemo. Čak mogu da poštujem i njegov stav prema vakcinaciji – ne slažem se sa njim i svakako ne volim taj njegov stav, ali mogu da poštujem da on stoji uz svoje principe po cijenu svoje sportske karijere. Mogu da poštujem mnogo stvari o njemu, od izazova u njegovom ranom životu u vreme rata, do njegove sposobnosti da uspije u profesionalnom sportu i sve do njegove potpune dominacije u tenisu. Ako pobijedi Alkaraza, svi ćemo ga poštovati još više. I to je zaslužio, kao što je i uvek činio. Ali ljubav? To je mnogo komplikovana stvar. Čak i u tenisu”, piše autor.

Izvor:Mondo