Mlađo Kalajdžić, iz Gornjeg Magnojevića kod Bijeljine, gazi već devedeset i sedmu godinu života. Po godinama, reklo bi se, jedan je od najstarijih Semberaca. Po vitalnosti, bistrini uma, zapažanju i definisanju životnih i društvenih pojava, za Mlađu biste slobodno mogli reći da je dvadeset, pa i trideset godina mlađi.

Kao golobradi mladić preživio je Drugi svjetski rat. Za sebe kaže da je pobožan, nacionalno svjestan, patriotski opredijeljen,  duhovno i moralno izrastao u zdravu ličnost.

“Dvanaest godina živim sam, jer je tačno prije dvanaest godina umrla moja supruga. Nemam platu, nemam ni penziju, u ovim godinama ništa ne mogu raditi. Još uvijek se dobro osjećam. Zbog  samoće, svakome kažem, čuvaj i poštuj svoju ženu. Ništa Bog čovjeku nije stvorio bolje od žene. Žena je i supruga i snajka i majka, domaćica, kuvarica, pekarica, šnajderica, peglačica, jednom riječju, univerzalno biće. Smatram da je žena zlato, jer da nije, ne bi neki željeli da imaju i po dvije ili tri žene”, priča, šeretski, u šaljivom tonu,  Mlađo Kalajdžić, ističući da mu u životu, ipak, što se materijalnih stvari tiče, ništa ne nedostaje.

 Starost i samoću je teško zamijeniti i izliječiti bilo čime

Mlađo kaže da ima sina i snahu, unučad, svi su školovani i obrazovani ljudi i žive u Brčkom. Često ga posjećuju i pomažu mu. Ipak, samoću je teško bilo čime zamijeniti i izliječiti, kaže Mlađo Kalajdžić, vitalni starac koji još uvijek prelistava rano ujutro  dnevne novine, pročita neki zanimljiv članak. Uvijek je oran i spreman za priču o svakodnevnim životnim navikama i potrebama ovdašnjih ljudi, o ekonomskim usponima i padovima bijeljinskih preduzeća i rukovodilaca. Mlađo je, kako reče, govorio za sve medije i televizije u regionu, čak i za neke evropske. Nemirnog duha, radoznao, učio je brže i bolje od drugih, čak i onih sa fakultetskim diplomama.

“Nemam puno škole, ali znam o istoriji  i o političkim kretanjima i procesima na ovim prostorima više i od onih koji su fakultete završavali.

Ukoliko nisam naučio lekciju, u školi sam dobijao batine. Kasnije, kad dođem kući, “repetu” sam dobijao od oca. Sada, nastupilo tragično virjeme. Djeca djecu ubijaju. Za to su roditelji krivi. U autobusu vidim djevojčice koje drže cigaretu u zubima. Djeca moraju imati neku mjeru u ponašanju. Uostalom, ako nije dobra vlast, neće valjati ni narod. Može biti i obrnuto, kakav narod, takva vlast, kakav pop, takvi i vjernici, kakav učitelj, takvi i đaci”, umno i filozofski zaključuje Mlađo Kalajdžić, jedan od najstarijih Semberaca.

Bijeljina.com