U prepunoj sali Narodne biblioteke “Filip Višnjić” večeras je posthumno predstavljen roman “Ljubav, rat i suze”, autora Milana Stojanovića Profe, rođenog 1952. u selu Sabanci na Nišićkoj visoravni, opština Ilijaš, koji je preminuo u 2021. godini u Brčkom.

Roman je objavljen zahvaljujući angažovanju Stojanovićevog dobrog prijatelja, pjesnika Mlađe Stanišića. Izdavač romana je Narodna biblioteka “Filip Višnjić”.

Stanišić je na promociji ovog romana istakao da se ništa u životu ne dešava slučajno.

 

“Milana sam upoznao prije dvadeset godina u Centru za socijalni rad u Bijeljini. Pročitao je moje stihove i preporučio ih za štampanje. U Stojanovićevoj zaostavštini, zahvaljujući Milanovoj porodici, naišao sam na rukopis romana koji je napisan u ljeto 1995. godine. Milan se nije puno eksponirao u životu, ali je ostavio neizbrisiv trag u ovom gradu”, istakao je Mlađo Stanišić.

Stotine izbjegličkih priča i sudbina upleteno u jednu priču

Novinar Miro Pejić je recenziju za Stojanovićev roman napisao u januaru 1996. godine, uoči poznatog egzodusa sarajevskih Srba koji su se razišli na sve strane svijeta.

“Prije dvadeset i sedam godina sam napisao ovu recenziju. Davno je to bilo, ali se emocije ne mogu skriti. S Milanom sam odrastao, družio se, bio saborac tokom rata. Ovaj rukopis je nastao kao produkt tog vremena. Nišićku visoravan smo branili i odbranili, ali smo je morali napustiti. Ovo djelo je produkt bezbroj priča izbjeglih Srba iz srednje Bosne tokom rata, Srba iz Zenice, Kaknja, Visokog, Vareša, Breze, koji su izašli na Nišićku visoravan. Stotine priča i sudbina Milan je, kao dobar psiholog, bilježio i upleo u jednu zajedničku priču”, naglasio je Miro Pejić.

Bio je mentalna i moralna gromada

Bogdan Borovčanin, recenzent ove knjige, naveo je u recenziji da su se na Nišićkoj visoravni rađali ljudi oštrog uma, širokih vidika i prostrane duše.

 “Kako sam Milana Stojanovića vremenom upoznavao, shvatao sam da njegovom ljudstvu ne treba ništa ni dodavati, ni oduzimati. Naprosto, bio je mentalna i moralna gromada. Njemu su i djeca prilazila sigurnim korakom. Radeći kao socijalni radnik u Centru za socijalni rad u Bijeljini, nudio je pomoć svima onima kojima je ona bila potrebna. Željan lijepe riječi i zdravog humora, stizao sam do kutka “Planinske kolibe”, gdje smo se često sastajali i prepričavali razne anegdote, aforizme i životne priče”, napomenuo je Borovčanin.

I mnogi Bijeljinci Milana Stojanovića pamte po njegovom radnom angažmanu u Centru za socijalni rad, posebno u oblasti maloljetničke delinkvencije. Često je nastupao i u televizijskim emisijama, šaljući u etar najplemenitije poruke, kao putokaz za usmjeravanje omladine na pravi put. Milan Stojanović je sarađivao sa brojnim humanitarnim organizacijama, kao što su Crveni krst, Kolo srpskih sestara, Unicef. U književnim krugovima bio  je poznat kao recenzent. Posjedovao je i sertifikat licenciranog recenzenta Republike Srpske.

 

Bijeljina.com