Ranohrišćanski filosof Sveti Justin Mučenik je ostavio najviše ranih hrišćanskih spisa

Sveti Justin Filozof (ili Justin Mučenik) (105 – 165) je ranohrišćanski filozof, teolog i mučenik. Bio je antički obrazovan, na sadržajima platonizma i stoicizma.

Rođen je oko 105. godine u Flavijevom Neapolju (Flavia Neapolis, ranije Sihem, danas Nablus), u Samari, Palestina. Justinov otac Priscus je imao latinsko ime, a deda Bahus grčko. Justin je kao mladić došao u Rim iz Male Azije da studira filozofiju i da spozna krajnju istinu.

U ranijoj fazi svog filozofskog istraživanja, Justin se bio „predao“ učitelju stoiku, u nadi da prevaziđe „obično“ ljudsko stanovište. Stoici su obećavali da čovjek, ako proučava prirodu, može naučiti kako da svoj život, svaki događaj, prepreku ili okolnost, stavi u univerzalni kontekst, čime čovjeku omogućava pristup u božansku sferu. Justin kaže da ga je obeshrabrilo što je njegov učitelj retko govorio o božanskoj sferi i sprečavao pitanja o tom predmetu. Zato je Justin prešao drugom učitelju, filozofu peripatetičaru. Posle nekoliko dana, kada je njegov učitelj zatražio platu za časove, Justin je, zgađen, prekinuo studije, zaključivši da „taj čovjek uopšte nije filozof“. Ali, nije se predavao. Otišao je učitelju pitagorejcu, koji se ponudio da Justina nauči fizičkoj i mentalnoj disciplini koja će mu dušu uskladiti sa božanskom sferom. Kada je čuo da mora savladati astronomiju, matematiku i muziku prije nego što počne da „shvata šta čini život srećnim“, Justin je napustio i tog učitelja. Nakon silne potrage, Justin je najzad povjerovao da je našao pravi put u učenju jednog sjajnog platoničara. Već je, kako kaže, učinio veliki korak ka prosvjetljenju. Vjerovao je da će uskoro moći da uzdigne svoj duh i shvati božansko.

Ali, uskoro će se desiti nešto što će promijeniti njegov život.

Sveti Justin Filozof je jednog dana otišao sa prijateljima u amfiteatar da posmatra gladijatorske borbe, održavane u čast carskih rođendana. Bio je zaprepašćen kad je usred arene ugledao grupu osuđenika koje su vodili divljim zvjerima. Smirena hrabrost kojoj su ovi ljudi čekali surovo javno pogubljenje zapanjila ga je, pogotovo kad je doznao da su to nepismeni ljudi, hrišćani, koje je rimski senator Takit nazvao „klasom ljudi omrznutom zbog sujeverja“. Justin Filozof je bio duboko potresen, jer je video kako skupina neobrazovanih ljudi postiže vrhunsko dostignuće dostupno filozofu. Ovo dostignuće jeste, po mišljenju Platona i stoika Zenon, čovjekova sposobnost da smireno prihvati smrt. Dok je posmatrao, Justin Filozof je shvatio da prisustvuje natprirodnom događaju, čudu; i da su ti ljudi na neki način pronašli veliki, nepoznati izvor moći. Kao što je Justin saznao kasnije, njihovo zapanjujuće samopouzdanje je proisticalo iz ubeđenja da njihova muka i smrt ubrzavaju Božju pobjedu nad snagama zla, ovaploćenim u rimskom sudu koji im je izrekao presudu, i takođe, u gledaocima kao što je sam Justin.

Nešto kasnije, šetajući poljem blizu mora, Justin je neočekivano naišao na starca koji je bio član dotične zajednice. Najpre je starac pitao Justina o njegovim studijama filozofije, ali umjesto da bude zadivljen, kao što je Justin očekivao, starac mu je uputio izazov rekavši da mu filozofija nikad neće donijeti prosvetljenje. Starac je tim pitanjem pogodio suštinu, jer Justin od filozofije nije tražio samo intelektualno razumevanje sveta. Razgovarajući sa starcem, Justin je uvidio da je naišao na proces čiju dubinu intelekt ne može shvatiti. Prema starčevim tvrdnjama, čovek mora primiti Božanski duh, silu daleko veću od naše razumske moći, silu koja „osvjetljava duh“.

Stari hrišćanin je doveo u pitanje njegovu glavnu premisu – da ljudski duh može spoznati Boga sopstvenom snagom. Starac je izrazio Justinovu najveću bojazan: da on gubi vrijeme, da ljudski duh, bez obzira na obrazovanje i kapacitet, ne može dostići svoj cilj, ne može sam spoznati Boga.

Posle žučne rasprave sa starcem i velike unutrašnje borbe, Justin uviđa da su hrišćani pronašli pristup ogromnoj, Božanskoj sili, uvek prisutnoj sili koju su na zemlju donijeli hrišćanski obredi kao što je, prije svega, krštenje. Prije nego što je otišao, starac je mladiću naložio:

„Da se moliš, iznad svega, da ti vratnice svjetlosti budu otvorene; jer to učenje ne mogu svi shvatiti i razumjeti, već samo čovjek kome su Bog i njegov Hrist podarili mudrost.“

Justin nikada više nije video starca, ali je kasnije zapisao:

„Odmah se u mojoj duši upalio plamen, i obuze me ljubav prema prorocima i ljudima koji su prijatelji Hrista; i dok su mi njegove riječi odzvanjale u glavi, uvidio sam da je jedino ta filozofija pouzdana i korisna.“

Tropar (glas 4):

Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobijediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: NJihovim molitvama spasi duše naše.

 

 

izvor:Agencije/FOTO:SPC