Surova zima, Javor planina, koja je udaljena dvadeset pet kilometara od Ivanjice je okovana snijegom i ledom. Mesta su pusta jer su odatle ljudi davno otišli. Tu živi monah Amvrosije, zapravo on je i iguman i jedini monah manastira Kovilje. Pored njega je vučica koja se sklanja od ljudi, ali u stopu prati koviljskog igumana.

“Vučica Alfa je bila jako mala, imala je oko 15 dana i tek je progledala. Kada sam je uzeo od jednih ljudi, donio sam je kod sebe i tako je sve počelo, a onda smo polako stvarali kontakt, polako sam je hranio i onda je ona odrastala stvarajući povjerenje. Evo sad ima sedam mjeseci i ona je u suštini još uvijek mala, pošto vukovi tek sa dvije godine postaju zreli, tako da ima da raste još godinu i nešto”, pričao je monah Amvrosije.

Kako kaže, nekad je u tom manastiru bilo puno monaha, čak postoje priče da je tu bila i monaška škola, ali je dosta spisa uništeno i ne znaju se tačni podaci o ovom manastiru. Iguman je rekao da je tu sada samo jedan monah, on, koji kako kaže “uči od vuka.”

“Ni ja još uvijek nisam otkrio odakle tolika ljubav prema životinjama, još uvijek tražim odgovor na to pitanje jer kao mali nikada nisam imao životinje. Živjeli smo u stanu i nikada nismo imali ni kuče ni mačku, onda mi se odjednom javilo to, pošto sam došao ovdje u pustinju i divljinu, i tada sam se prvi put susreo sa odnosom prema prirodi. To se kretalo od jednog ježa, do sada vuka, orla, gavrana, lisice i ostalih životinja. Ali jeste zanimljiva priča o zvjerima, jer zvjeri imaju neku harmoniju sa prirodom, dok su već pitome životinje navikle na ljude, na drugi način života. Mi od zvjeri možemo puno da učimo”, rekao je monah.

Iguman Amvrosije ima i druge prijatelje u prirodi. To su lisica, orao, soko, gavran, lasica, poskok i naravno vuk. “Pored vuka on je imao i gavrana i orla koji, pošto sam ja tu svakodnevno sa njim, i čudno mi je bilo. Orao ga napusti odleti i po dva dana ga nema i onda treći dan vidim orla sa 300, 400 metara koji pravi krug iznad njega, slijeće, druži se malo sa njim i onda opet odlijeće u planinu. Tako isto i sa gavranom, gavran nije samo letio tako dugo. On je uvijek bio tu u krugu manastira i oca Amvrosija, ali je u prirodi bio slobodan”, ispričao je čovjek koji stalno posjećuje monaha.

Amvrosije je na to rekao da je to i poenta. Da onoga koga voliš da moraš da mu daš slobodu i ako ti se vrati, onda znači da te voli. “Ja se tako liječim sa ovim životinjama. Čovek sebe mora da izliječi da bi mogao da voli. Moraš da pustiš nekoga, a ako te stvarno voli biće tu.”

Amvorsije kaže da je ljudima čudno što on vreme provodi sa zverima i da njemu uopšte prilaze te životinje. Ukupno troje ljudi živi u okolini Javora. Jedna baka, monah i bivši direktor škole. Kada su ga pitali šta misli o izreci “Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada”, i da li se plaši da ga Alfa “ne smaže”, on je rekao: “Ljubav dlaku menja, ali ćud nikada. Tako da šta god da bude, njena ljubav prema meni će ostati nepromjenjiva i bezuslovna. Jednako ista i ništa se neće promijeniti.”