Svi smo pogođeni strašnom tragedijom koja se u srijedu dogodila u beogradskoj školi u kojoj je osmoro djece i domar te škole izgubilo život,  prva su reagovanja koja smo mogli čuti od bijeljinskih  školskih psihologa, pedagoga i psihoterapeuta.

Iako niko od njih nije bio voljan da javno komentariše  tragičan slučaj  u Beogradu, prvo što smo mogli od njih čuti bila je konstatacija, da su djeca i dječije ponašanje odraz društva u kojem žive.

Škole u ovom dijelu Republike Srpske imaju pedagoge, psihologe, socijalne radnike koji svakodnevno rade s djecom i prate njihovo ponašanje. Međutim, kako smo mogli od njih čuti, samo stručne službe u centrima za socijalni rad imaju tu sposobnost da se direktno suoče s problemima i da pruže stručnu pomoć porodicama koje  su disfunkcionalne u najširem smislu te riječi.

Pedagozi i školski psiholozi kažu da su uključeni i u problem vršnjačkog nasilja, koje je pomalo rogobatan i ružan naziv za odrastanje djece i rješavanje njihovih međusobnih odnosa i konflikata, ali i odnosa s profesorima i sa članovima porodica u kojima djeca žive.

Osnovni problem koji se u ovakvim situacijama nameće odnosi se, upravo, na procjenu, koliko su školski pedagozi i psiholozi u stanju da isprate sve ono što se dešava u dječijim glavama, koliko su stručni i iskusni da procijene stanje u kojem se učenik nalazi u određenim fazama odrastanja, odnosno koliko su pojedinci uopšte voljni da se bave tom problematikom.

S druge strane, ponovo se naglašava odgovornost roditelja u periodu odrastanja i socijalnog sazrijevanja djece, neophodnost uvezivanja roditelja sa školama  i međusobna saradnja na tom planu, jer se stiče utisak da je roditeljska uloga u vaspitavanju djece stavljena u drugi plan, a sav teret vaspitavanja učenika prebacuje seu posljednje vrijeme na školu. Od roditelja se očekuje da budu partneri školama, jer je, uprkos svim promjenama kroz koje kao društvo prolazimo, porodica  najvažnija karika u procesu vaspitavanja djece.

I na kraju, ostaje nam opšta konstatacija, da smo nakon rata, tranzicija, ekonomskih kriza i svega onoga što nas je u proteklim decenijama snašlo, postali duboko istraumatizovano društvo u koje je ubačeno “sjeme” nespokoja i brojnih negativnih pošasti koje nas sa svih strana zapljuskuju. Zbog toga je neophodno veliko društveno pospremanje, kako bismo u modernom žargonu rekli, resetovanje i vraćanje tradicionalnim vrijednostima i moralnim principima na kojima počiva svako zdravo društvo i pojedinac.

Bijeljina.com/Foto: OLIVER BUNIĆ/RINGIER