Najteže zarađeni hljeb jeste onaj rudarski i s razlogom se za njega kaže da je sa sedam kora. Zimi snijeg i minus, koji ide i do 30 stepeni ispod nule, ljeti prašina, a blato u proljeće i jesen uslovi su na koje su navikli oni koji kopajući rudu prehranjuju svoje porodice.

 

Ono što im je zajedničko jeste to da svaki dan u radnom odijelu, cipelama, ali i čizmama dolaze na kop i tako pošteno zarađuju svoju platu. Često promrzli i mokri, najbolji su primjer kako se s lopatom i gorostasnim mašinama radi na kopu, a o težini i bremenu ovog posla najbolje svjedoče oni koji se garavi i blatnjavi, nakon odrađene smjene, vraćaju kući živi i zdravi.

Ekipa “Glasa Srpske” posjetila je Rudnik i Termoelektranu (RiTE) “Gacko” i uvjerila se kroz šta prolaze rudari koji rade 365 dana u godini, pa tako i za Vaskrs, Božić, ali i Prvi maj – Međunarodni praznik rada.

Kako izgleda radni dan u takvim okolnostima ispričao nam je Slobodan Zirojević koji više od pet godina radi u rudniku. Sada je na mjestu rukovaoca na rotornom bageru, a za “Glas Srpske” ističe da je najteže zimi.

– Svi koji poznaju naše predjele znaju da se nalazimo na skoro 1.000 metara nadmorske visine pa samim tim u tom dijelu godine je najizazovnije raditi. Poznato je da mi radimo i za sve praznike, a tako će biti i za Prvi maj – rekao je Zirojević i dodao da rudari rade po dva dana prvu, drugu i noćnu smjenu, a zatim dva dana odmaraju.

Naglasio je da među rudarima ne manjka sloge, solidarnosti i dogovora.

– Rudarska solidarnost i požrtvovanje uvijek su bili prisutni i jedna je od simbolika u našoj branši. Tu smo jedni za druge, priskočimo u pomoć kolegama kad god zatreba. Tako nam je svima lakše jer mi smo zapravo jedna velika porodica – rekao je Zirojević.

Rudari koji su penziju zaradili na tom radnom mjestu najbolje znaju koliki je teret ovog posla. Jedan od njih je i Radivoje Vasiljević koji je 42 godine radio u rudniku na bageru.

– Nikad nije bilo lako. Više od četiri decenije sam radio u rudniku, a najteže mi je bilo iću u treću smjenu. Nikad nisam tražio nikakve olakšice, a od ovog posla školovao sam četvoro djece. Sada sam u penziji i odmorio sam se – rekao je Vasiljević.

Dodaje da je nekada posao u rudniku bio još teži, a sada ga donekle olakšava moderna mehanizacija.

Vršilac dužnosti direktora RiTE “Gacko” Maksim Skoko naglasio je za “Glas Srpske” da rudari praznuju Svetu Varvavu, kao zaštitnika rudarstva, a da će za Prvi maj raditi, kao i svaki drugi dan u godini. Kada je riječ o uslovima rada u rudniku oni su, ističe Skoko, uvijek bili teški i složeni.

– Rudarski posao je hljeb sa sedam kora, bilo da se radi o podzemnom ili površinskom kopu. Radnici su ljeti suočeni s velikim vrućinama i prašinom, a zimi su na kopu i kada je debeli minus. Bez obzira na sve to, moramo se pohvaliti činjenicom da su rudari jedni od najsavjesnijih radnika u sistemu “Elektroprivrede” – rekao je Skoko.

Dodao je da termoelektrana dnevno sagori osam hiljada tona uglja, a da bi to obezbijedili treba da se iskopa 25.000 kubika jalovine.

– Za jednodnevni rad termoelektrane rudari trebaju da iskopaju 830.000 tona čvrste materije. Kada pričamo o tonama, nosivost jednog manjeg kamiona je sedam-osam tona, a jedno domaćinstvo, ako se grije isključivo na ugalj, ne potroši više od pet do šest tona – rekao je Skoko, pokušavajući da približi o kojim količinama je riječ.

Da je najteže zaraditi rudarski hljeb svjedoči i predsjednik Sindikalne organizacije RiTE “Gacko” Željko Tepavčević. Kaže da rudari ne znaju za praznike, jer rade konstantno i to u teškim uslovima.

– Položaj rudara iz godine u godinu je sve teži. Potrebno je popraviti status rudara tako da sve relevantne institucije povedu računa o njima. Stvaraju nam dodatnu vrijednost jer radom, trudom i zalaganjem grade i državu – kazao je za “Glas Srpske” Tepavčević.

Naglašava da su radnici u rudnicima svakodnevno izloženi opasnostima.

– Njihov rad i zalaganje nisu dovoljno plaćeni. To su ekstremno teški uslovi za rad, a ko ne provede nekoliko godina u rudniku ne može sagledati situaciju u kojoj se nalaze. Veliki broj tih radnika obolijeva upravo zbog otežanih uslova rada – rekao je Tepavčević.

Najveći teret podnesu oni koji rade na trakama, bagerima, ali i u kamionima.

– Uporedo s tim, jednako teški su i poslovi onih koji održavaju kompletnu mehanizaciju, sisteme, rotorne bagere, zračne transportere i odlagače. Ljudi su konstantno u smjenskom ciklusu šest dana, a dva dana nisu dovoljna da se odmore za nove radne  uspjehe  – naglasio je Tepavčević.

Dimnjaci

Gačane zabrinjava prašina koja u posljednje vrijeme suklja iz tornjeva termoelektrane i već je postala njihova svakodnevica.

– Ovdje ptice ne pjevaju nego kašlju – kažu Gačani kada pogledaju dimnjake tamošnjeg giganta. Taman dim, pepeo i prašina je nešto od čeka oni koji žive u blizini termoelektrane ne mogu pobjeći. U Upravi RiTE “Gacko” rekli su da pokušavaju riješiti ove probleme, ali ističu da neće biti lako.

 

izvor:Glas Srpske/FOTO:RITE Gacko