U slučaju zanemarivanja osmogodišnje djevojčice u beogradskom naselju Mirijevo, za koju je javnost saznala krajem marta, istraga je proširena na još četiri institucije među kojima su Dom zdravlja Savski venac, Ministarstvo prosvjete i Gradska uprava za obrazovanje i zaštitu dece, rekao je zaštitnik građana Zoran Pašalić.

On je naveo da je to učinjeno nakon što su dobili odgovore svih šest nadležnih organa kojima se prvobitno obratio.

Slučaj djevojčice iz kade šokirao je i uznemirio Srbiju
Pašalić je rekao da su do informacija dolazili neposrednim kontaktom kao i da, najvjerovatnije, do kraja sljedeće nedelje očekuje da će imati objedinjeni zaključak o svemu. Nakon toga, kaže, moći će da se donese zaključak o lancu odgovornosti u vezi ovog slučaja.

– Ne postoje sumnje, postoje samo činjenice koje smo podrobno, svaku od njih preispitali. Zbog toga nam je bilo potrebno da proširimo krug organa od kojih smo tražili da nam daju svoja izjašnjenja povodom ovog slučaja. Ne možemo da govorimo samo o Centru za socijalni rad, već i o ostalim institucijama od kojih očekujemo izjašnjena. To su ovih šest od ranije, plus još četiri koja smo dodali. Mi smo išli u neposrednu kontrolu, kako ne bi gubili vreme i na osnovu svih podataka daćemo konačan uvid u cijeli slučaj – rekao je Pašalić.

Upitan o posljedicama, rekao je da se one neće odnositi samo na institucije, već i na pojedince.

– Odgovornost je ne samo organa koji se kontrolišu, već i pojedinaca koji su konkretno, možda, načinili neki previd ili propust i nisu postupali onako kako je možda trebalo – dodao je on.

Kome se sve obratio nakon vijesti o zanemarivanju djevojčice
Podsjetimo, Pašalić je krajem marta reagovao na osnovu objava u medijima da je u beogradskom naselju Mirijevo otac godinama držao svoje dete u izolaciji u stanu u lošim higijenskim  uslovima, kao i da je porodica na evidenciji Gradskog centra za socijalni.

Odgovore na pitanje ko je zatajio u lancu nadležnih institucija zatražio je od od šest nadležnih organa: MUP-a, Ministarstva za brigu o porodici, nadležnih odeljenja Centara za socijalni rad Palilula i Zvezdara, potom od lokalne samouprave Zvezdara, kao i od Dom zdravlja.

Pašalić je najpre zatražio informacije i sudske odluke Prvog osnovnog suda u Beogradu, a zatim i od Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu, čija su dva odeljenja – Palilula i Zvezdara, radili sa porodicom.

On je od njih zahtevao da mu najkasnije u roku od 15 dana dostave podatke o aktivnostima tih odjeljenja u dosadašnjem radu sa porodicom, imajući u vidu da je porodica na evidenciji centra od rođenja deteta.

Od Gradskog centra je zatražio i podatke da li je dete pohađalo predškolski program, da li sada pohađa osnovnu školu i da li je organ starateljstva preduzeo mere kako bi djetetu bilo omogućeno ostvarivanje prava na obrazovanje.

Od domova zdravlja Zvezdara i Palilula tražio je da ga u istom roku obaveste da li je dijete lečeno u tim ustanovama, da li su zdravstveni radnici do sada primjetili znake nasilja ili roditeljskog zanemarivanja u pogledu zdravstvenog statusa djeteta, između ostalog i da li je uredno vakcinisano.

Od Uprave Gradske opštine Zvezdara se tražio je da obavesti da li dijete pohađa osnovnu školu, da li je prethodno pohađalo pripremni predškolski program i da li je u vezi sa tim informacijama Uprava preduzimala aktivnosti iz svoje nadležnosti ukoliko je detetu postupanjem roditelja bilo uskraćeno ostvarivanje prava na obrazovanje i vaspitanje.

Od Ministarstva za brigu o porodici i demografiju Pašalić je tražio da izvrši vanredni stručni nadzor nad radom Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu – Odeljenja Palilula i Zvezdara, a od policije da ga obaveste o preduzetim aktivnostima po prijavama u prethodnom periodu, kao i aktivnostima preduzetim od saznanja da je dijete žrtva nasilja i roditeljskog zanemarivanja.

Sve navedene ustanove su zapravo tačke gdje je mogla da se upali “crvena lampica” da nešto nije u redu, a sada se, prema poslednjim navodima Pašalića, ovaj broj proširio za još četiri institucije. Za sada sve one su ostale u mraku.

Centar za socijalni rad donio je rešenje kojim se od jula 2016. godine djevojčici priznaje pravo na smještaj u ustanovu za zaštitu odojčadi, dece i omladine. Iste godine podnosi i tužbu protiv roditelja kojom je traženo je da se majka devojčice potpuno liši roditeljskog prava, a otac delimično. Presuda je donijeta dvije godine kasnije.

Kako je za Euronews Srbija navedeno u Prvom osnovnom sudu u Beogradu, presuda je doneta na osnovu mišljenja Кomisije sudskih veštaka Кlinike za psihijatrijske bolesti “Dr Laza Lazarević” iz maja 2017. godine.

Sud je tada doneo pravnosnažnu presudu kojom je majku djelimično lišio roditeljskog prava, i to prava na čuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje, zastupanje, upravljanje i raspolaganje imovinom maloletnog deteta, dok su odbijeni zahtevi da se majka potpuno liši roditeljskog prava, a otac djelimično liši roditeljskog prava.

Kako napominju, ovom presudom ocu nije povjereno samostalno vršenje roditeljskog prava i dodaju da otac nije osuđivan zbog krivičnog djela nasilja u porodici pred ovim sudom.

Druga šansa bila je 2020. godine, kada su stanari u Mirijevu ove godine prijavii policiji da se iz stana čuje plač djeteta. Nakon ove prijave, otac je sa detetom došao u Centar za socijalni rad i tada je ponovo procjenjeno da nema zanemarivanja.

Psihološkinja i supervizorka službe za decu gradskog Centra za socijalni rad Smilja Igić izjavila je ranije za RTS da je njihova služba reagovala ovim povodom.

– Centar za socijalni rad Zvezdara imao je to obaveštenje. Tada je postupano, obavljen razgovor, obavljena terenska poseta. Ono što je specifičnost to je da inače multiproblemske porodice koje imaju različite izazove tu je zastupljena i česta promjena adrese, selidbe, tako da u to vreme je i to bio jedan otežavajući faktor za procenu i u trenutku prijave policija nije mogla da stupi u kontakt sa ocem i detetom – rekla je Igrić.

Međutim, po svemu sudeći, poslednjih godina devojčica više nije na radaru institucija i to može da se podvede kao treća šansa da se dete spasi.

Niko se nije zapitao zašto dijete nije krenulo u predškolsko 2021, zatim u školu 2022. godine – iako je to zakonska obaveza. Ne zna se ni da li je otac dijete redovno vodio na sistematske preglede.

Igićeva je tada rekla da ih niko nije obavijestio da dete nije išlo u predškolsko, na zdravstvene preglede niti je upisano u školu.

– Svako ko je primetio bilo kakvu sumnju za bilo koju osnovnu potrebu deteta da je u riziku, bio je dužan da prijavi – i komšije, škola, vrtić, zdravstvene ustanove. Ko god od institucija dođe do tih saznanja na primjer da je upisano u školu, a da ne ide redovno, Centar za socijalni rad obavezno dobija to obavještenje od škole. Međutim, u ovom slučaju čini se da je zapravo dijete bilo nevidljivo za sisteme -naglašava Igićeva i poručuje da poslednje tri godine Centar za socijalni rad nema informacije o ovom detetu.

Kako je moguće da u 2023. dete bude nevidljivo za sistem?
Direktor Mreža organizacija za decu Srbije Saša Stefanović rekao je za Euronews Srbija da Centar za socijalni rad nije imao plan praćenja porodice.

– Centar za socijalni rad mora da napravi plan praćenja, ukoliko nema kapacitete da isprati do kraja onda da angažuje dodatno porodičnog saradnika. Imamo puno organizacija koje rade sa porodicama. To Grad mora da prepozna, koristi i finansira. Porodica mora da se prati, da se ide u periodične posete – rekao je Stefanović i naveo da strahuje da devojčica iz Mirijeva nije jedina i da zanemarene i zapuštene dece, koju sistem ne prepoznaje ima još.

izvor: Srpskainfo/FOTO: OLIVER BUNIĆ/RINGIER