U prepunoj sali Narodne biblioteke “Filip Višnjić” večeras se zborilo o jednom od najvećih srpskih pjesnika Rajku Petrovu Nogu koji je u pjesničku besmrtnost otišao u novembru prošle goidne.

Zahvaljujući entuzijazmu i dobroj organizaciji Spasoja Albijanića, predsjednika Udruženja Hercegovaca “Jovan Dučić” u Bijeljini i energičnom, večeras posebno nadahnutom profesoru doktoru Dimitriju Ćeraniću, potpredsjedniku ovog udruženja, Rajkove stihove govorili su učenici Osnovne škole “Sveti Sava”, učenici Gimnazije “Filip Višnjić”, studenti Pedagoškog fakulteta i Fakulteta dramskih umjetnosti. Ovo pjesničko “bdenije” o velikom pjesniku upotpunio je riječju i stihom pjesnikov brat po peru i zavičaju, još jedan veliki srpski pjesnik Đorđo Sladoje.

“Rajko Petrov Nogo je svojim bogatim pjesničkim opusom postao dio narodne duhovne svojine, kao što su to Zmaj, Desanka, Šantić i Dučić. Nogo je svoj zavičaj, Vilov do, svoju rodnu kućicu imaginacijom sjećanja doveo do čardaka ni na nebu ni na zemlji. Pjevajući o ječmu i majčinom kaloperu dovodio je u mističnu vezu bilje i žensku dušu. Rani gubitak roditelja trajno je obilježio život njegov i njegovog brata Radovana. Od prve knjige mladalačkog bunta , buntovničke “Zimomore”, žudnje, patnje i sjećanja, Rajko Petrov nogo je prešao dug put do pjesničkog Parnasa, istakao je Đorđo Sladoje u prigodnoj besjedi o velikom srpskom pjesniku, koji je želio da u čvor vezuje deseterac i sonet, koji je svojom stvaralačkom snagom mogao da progori i papir na kojem su ispisivani najljepši stihovi. Malo je srpskih pjesnika koji su dostigli takve pjesničke visine, preplićući svoju ličnu sudbinu sa kosovskom sudbinom srpskog naroda, ali istovremeno iznijevši svoju poeziju i na univerzalni plan cijelog čovječanstva”, istakao je Đorđo Sladoje.

Bijeljina.com