Odluka Gradske uprave Bijeljina da putem javnog konkursa sufinansira kupovinu kuće na selu, sa maksimalno 20.000 KM, tako što bi i na taj način motivisala mlade ljude da ostaju na selu, izazvala je pozitivna reagovanja na području Semberije.
Šta je navedeno u odluci?
U odluci je sadržana namjera lokalne zajednice da se mladi zadrže na selu ili da se vrate na seosko područje, ukoliko žive u gradu. Za program sufinansiranja kupovine seoskog imanja sa bespovratnih 50 odsto sredstava, odnosno maksimalno sa 20.000 KM, moći će se prijaviti:
Ideja preslikana iz Srbije
Sreten Vučković iz Odjeljenja za poljoprivredu Gradske uprave Bijeljina kaže da je ideja o sufinansiranju kupovine seoskih imanja inspirisana iskustvima iz Srbije.
“Ugledali smo se na Srbiju, jer je to u Srbiji postavljeno kao državno pitanje i program je odlično prihvaćen. U Sremskoj Mitrovici, naprimjer, kažu da nemaju više domaćinstava koja bi se na takav način mogla otkupiti. U Semberiji imamo veliki broj napuštenih domaćinstava u kojima niko ne živi. Zbog toga smo u budžetu izdvojili oko 100.000 KM za ovu godinu, odnosno do kraja novembra. To bi, ustvari, bio pilot projekat. Javni poziv, koji će uskoro biti raspisan, pokazaće kolika je zainteresovanost za sufinansiranje kupovine praznihh seoskih kuća.
Poslije prvih 100.000 KM povećavaće sredstva
Ukoliko bude interesovanja, i u narednoj godini ćemo povećavati sredstva za tu namjenu. Ima u Semberiji mladih bračnih parova koji žive kao podstanari, ima i onih koji se žele odvojiti od roditelja i započeti samostalno vođenje domaćinstva. Na taj način bi se zaustavila i depopulacija na seoskom području”, kaže Vučković.
Poljoprivrednici: Zakasnili su s tim
Mićo Živić, poljoprivredni proizvođač iz Crnjelova kaže da je u pitanju dobra zamisao, kada je riječ o populacionoj politici, ali da je odluka, možda, već pomalo i zakasnila, jer sve više mladih ljudi odlazi iz grada u inostranstvo, a sela su odavno opustjela.
“Subvencija će dobro doći mladim bračnim parovima koji žive kao podstanari u nekoj iznajmljenoj seoskoj kući. Oni će na taj način lakše riješiti krov nad glavom. Pitanje je, koliko je ljudi uopšte zainteresovano ići da živi na selu. Naravno, ima i primjera da se mladi vraćaju iz inostranstva, jer ni tamo više ne cvjetaju ruže, kako neki ljudi očekuju. Mnogi će dobro razmisliti, prije nego što se odluče na takav korak”, kaže Živić.
Selo je zdravije za život
Katarina Tomanić (24), student Pedagoškog fakulteta, trenutno na master studiju, smatra da je to od izuzetnog značaja za razvoj sela, ukoliko što više mladih ljudi odluči da ostane na selu.
“Idealno bi bilo da se ponovo nasele prazne kuće, a ima ih puno u svakom selu. Gotovo trećina seoskih imanja je prazna i zapuštena. Kao student Pedagoškog fakulteta, obavljajući praksu u školama, uvidjela sam da su djeca sa sela puno vitalnija, sa jače razvijenim motoričkim sposobnostima. Djeca u gradu više vremena provode uz televizor, video – igrice, mobilni telefon, zatvorena su u stanu ili u kući. Djeca na selu imaju puno više slobode i prostora za igru, konzumiraju kvalitetniju hranu. Selo je zdravije za život”, smatra Katarina Tomanić.
Marko Lukić, po struci građevinac, kaže da je subvencioniranje kupovine kuća dobra ideja, ali, sve, ipak, zavisi od onih koji se odluče na takav potez.
“Ljudi treba da odluče, da prelome u svojoj glavi, da li će ostati da žive na selu. Meni gradski život ne odgovara. Navikao sam na život na selu, na prostor i komociju. Imam tri kćerke, sedmoro unučadi. Radujem se svakom dolasku djece. Možda će neko od unuka doći ovdje da živi. Djeci sam omogućio dobre uslove za život, pa neka sami odluče”, kaže Marko.
Bijeljina.com