Renato Grbić je najpoznatiji beogradski alas koji je decenijama na Dunavu, a prvo njegovo pravilo glasi: “Poštujte rijeku”.

Nakon nesreće koja se dogodila za vikend, kada se čamac sa četvoricom muškaraca prevrnuo, Grbić otkriva savjete koji čuvaju glavu.

Policajci i riječni policajci nastavili su i u ponedjeljak potragu za trojicom ljudi koji su nestali u noći između subote i nedjelje na lijevoj obali Dunava, nekoliko stotina metara od Pančevačkog mosta. Kada se u subotu oko 22.30 prevrnuo čamac u kome su bila četvorica prijatelja, samo jedan, Mane Knežević, isplivao je nekako do obale. U Dunavu su nestali Miloš Marković (37), Nenad Trivković (38) i Milan Nikolić i njihova sudbina je i dalje neizvjesna. Prijatelji su krenuli na veselje, na roštilj i izlet, a sve se završilo tragedijom.

Renato Grbić je najpoznatiji beogradski alas, koji je decenije proveo na prestoničkim rijekama, prije svega Dunavu i dobro poznaje sve njegove ćudi. On objašnjava koja su pravila koja mogu spasiti živote ljudi na vodi.

– Prvo i osnovno je da ljudi poštuju rijeku. Sa Dunavom nema šale, svaka greška se plaća, ne smije se potcijeniti. Kada je jak vjetar, košava ili jak sjeverac, ne izlazi se na vodu. Tada su talasi veliki i mogu da potope čamac, što se najvjerovatnije i desilo ovim momcima, da ih je neki talas jednostavno poklopio – objašnjava poznati alas.

Odmah po ulasku u čamac, prije plovidbe, obavezan je prsluk za spasavanje.

– To je ključni dio opreme. Mora biti dobro i čvrsto vezan uz tijelo, na dva ili na tri mjesta. Mora da se čuje karakteristično „škljocanje“ i mora da bude čvrsto vezan uz tijelo, nikako labav. Takođe, treba izbjegavati plovidbu sredinom rijeke gdje je matica najjača. Najbolje je ploviti uz obalu, jer i u slučaju neke nesreće, prevrtanja ili nečega, čovjek može da se uhvati za grane ili da lakše izađe – objašnjava ovaj beogradski alas.

Po njegovim riječima plovidba sredinom rijeke nosi još jednu veliku opasnost, a to su brodovi koji idu u susret, sredinom rijeke, koja je plovidbeni put.

– Pogotovo je opasna plovidba noću, pa zato čamac mora da bude dobro osvijetljen, da bi ga uočili. Ipak, ni to nije potpuna garancija, jer veliki brodovi često ni ne vide čamac, pogotovo ako nije dobro osvijetljen. Na radaru ga registruju kao panj… Dešavalo se da i iskusne alase barža podvuče i da ih elisa isiječe. Tu su i putnički brodovi, koji su tiši i koje čovjek u čamcu uoči tek na nekoliko stotina metara, kada je prekasno – objašnjava Grbić.

Da bi se neko odvažio da izađe na Dunav i da po njemu vozi čamac, mora da ima iskustvo.

– Ja gledam kako ljudi pristaju čamcima ponekad uz moj splav. Iako je za vožnju čamcem potrebna dozvola i polaganje ispita, neophodno je i vozačko iskustvo, kao kad se upravlja bilo kojim vozilom. To nije kao automobil, da može da zakoči u mjestu. Ljudi to ne shvataju, zbog manje iskustva, pa ugrožavaju i sebe i druge – objašnjava Grbić.

Mrak i zima nisu vremena kada neiskusni ljudi treba da izlaze na rijeku, jer tada vrebaju dodatne opasnosti.

– Opasnost su i barže neosvijetljene, nikako ne treba voziti čamac uz njih, pogotovo većim brzinama, jer se dešava da su zategnute sajle od plovila do obale koje mogu ozbiljno da povrede ili usmrte čovjeka. Zimi je rijeka hladna, ukoliko čovjek upadne u vodu, već za desetak minuta počinju prvi znaci hipotermije. Temperatura tijela brzo pada u hladnoj rijeci i čovjek utone u san iz koga se ne budi – upozorava Grbić, piše Nova.

Ono što nikako ne ide zajedno, bilo da je kopono ili voda je alkohol i vožnja. Isto pravilo koje važi na ulicama, važi i na rijekama, nikako ne voziti pijan ili pripit, jer tada čovjek radi upravo ono na šta Renato Grbić upozorava na početku razgovora – ne poštuje rijeku.

 

izvor: Srpskainfo/FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ/RINGIER