Često imamo priliku da čujemo kada je nekom život surova lutrija “Kom opanci, kom obojci“, a postoji i određen razlog zbog kog se ova izreka ustalila u našem jeziku.

Njeno značenje u prenesenom značenju znači da neko dobije jedno, a neko drugo. Ko dobije opanke, taj je bolje prošao. Obojci su, u stvari, komad platna koji se uvijao oko noge da je zaštiti od žuljeva i od hladnoće. Opanak je bolje štitio i bio osnovna obuća u Srbiji do prve polovine XX vijeka.

Još od ranih civilizacija se pravio od kože, da bi svoje mjesto kasnije u industrijskom društvu dobila i guma. Izgled je zavisio od nekoliko faktora, ali najpijre od umiješnosti majstora koji ga je pravio.

Oni opanci koji nisu bili namijenjeni za rad su imali ukrase. Na gornjem dijelu su imali prepletaj, upletene tanke trake od kože na zanimljiv način. Što sitniji prepletaj, to su opanci bili vrijedniji.

Da li zbog mode, ili zbog neke praktične upotrebe koja nije sasvim jasna, srpski opanci su najčešće imali šiljke na vrhu. I zvali su se „Šiljkani“.

U „Srpskim narodnim poslovicama“ Vuk Karadžić piše ovako:

„Kom obojci, kom opanci. Kad se kazuje da će se ko s kim pobiti ili svaditi, pa ko bude jači, ili ko šta dokopa. Valja da su se negdje dvojica otimala oko obuće, pa je jedan ugrabio obojke, a drugi opanke.“

Samo porijeklo izreke nije sasvim istorijski precizirano, ali se vjeruje da je vezano za oružane sukobe. Opanci su bili dio ratnog plena skidanih sa pobjeđenih, živih ili mrtvih, koji su ostajali u obojcima. Pa „Kom‘ opanci, kom‘ obojci!”

 

izvor:magazin.novosti/FOTO:Printscreen