Kumstvo je danas jedna od glavnih odlika hrišćanstva i nešto bez čega se venčanja, krštenja, pa ni krsne slave ne bi mogle zamisliti.

Ipak, riječ je zapravo o običaju koji korene na ovim prostorima vuče još iz paganskih vremena.

Naziv „kum“ poznat je svim Slovenima. U pisanim izvorima spominje se krajem IX veka, za vrijeme Petra Gojnikovića, neposredno poslije primanja hrišćanstva. Kum je nekada bio posrednik između porodice i predaka, a crkva je prihvatila i prilagodila običaj i ukorijenila ga u vjerovanju da je i Isus Hrist imao kuma – Svetog Jovana Krstitelja („Kumim te Bogom i Svetim Jovanom“, govori se kad se traži od nekoga da kumuje).

O tome koliko je kumstvo važno u našem narodu govore i izreke koje su se zadržale do današnjih dana: „Kum, pa Bog“, govorilo se u nekim krajevima, dok su u drugim bili umereniji – „Bog na nebu, kum na zemlji“. U nešto šaljivijem maniru kaže se i da “kum nije dugme”.

Kum je nekada bio samo jedan za čitav rod, ali danas svaka porodica ima svoga kuma. Kum je glavni svjedok pred Bogom i ljudima na vejnčanju, on krštava djecu, vjenčava djecu i vezan je za tu porodicu sve do smrti kada bi kumstvo trebalo da naslijedi njegov sin.

Stari kažu da je veliki greh odbiti kumstvo! Vjeruje se da će na taj način pojedinac navući veliku nesreću na svoju porodicu i da, ako odbije da bude kum djetetu, nikada neće imati svog poroda.

Za kuma se kaže da je „rod rođeni“, važniji od svakog pobratima i prijatelja. Sa njim se savjetuje o važnim pitanjima i životnim problemima i ostavlja mu se na čuvanje kuća sa čitavom porodicom kada se odlazi na put, ili u rat. Sa kumovljevom se porodicom ne sklapaju brakovi jer već postoji srodstvo, po vjerovanjima i jače od krvnog. Svi članovi njegove porodice takođe su kumovi.

Kum se, kao duhovni otac, stara za duhovni put svojih kumčića. Kršteni kumovi su duhovni garanti crkvi da će djeca koju su držali na krštenju, biti vaspitavana u hrišćanskoj vjeri. Kumstvo je svetinja i prenosi se sa generacije na generaciju i veoma rijetko prekida, samo ako nema više muških potomaka ili ako ih put odnese na različite strane svijeta.

Ipak, nekada je do gašenja kumstva dolazilo i zbog svađa i razmirica, pa vjerovatno odatle potiče vjerovanje da se sa kumovima ne bi trebalo viđati često jer se na taj način izbegavaju konflikti. Slično, stari kažu da se za kuma nikad ne uzima komšija sa kojim se uvek može posvađati oko zemlje ili nekih drugih sitnica.

izvor:Aloonline/FOTO: