Na jučerašnjem sastanku poljoprivrednih proizvođača Semberije sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom i ministrom za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Savom Minićem, održanim u Bijeljini, posebnu pažnju prisutnih izazvala je priča Milana Mikića, vlasnika najveće farme japanskih prepelica u BiH.

Mikić je podsjetio da se ovom, kako je naglasio, unikatnom i specifičnom  proizvodnjom, bavi intenzivno već petnaestak godina.

“U posao proizvodnje prepeličjih jaja uključena je kompletna porodica, sin, snaha, koja je fakultetski obrazovana. Sin je napustio državni posao da bi se bavio ovim poslom. Imamo velike probleme, kada je riječ o podsticajnim sredstvima. Dnevno proizvedemo 2.500 do 3.000 prepeličjih jaja. Godišnje to iznosi oko milion jaja. Obveznici smo PDV-a i godišnje plaćamo oko 25.000 KM na ime PDV-a. Po novom nacrtu pravilnika o podsticajima mi treba da dobijemo 1.200 KM podsticaja, što je uvredljiva, gotovo ponižavajuća suma”, istakao je tom prilikom Mikić. 

Dan kasnije, razgovarali smo sa njegovim sinom Brankom i on se saglasio sa očevim stavom da jednokratna pomoć, koju im je ponudio Agrarni fond Bijeljina, za njih ne predstavlja nikakvo rješenje.

“Mi očekujemo da se stvari sistemski rješavaju. Ovaj, kao ni bilo koji drugi problem, ne mogu se rješavati od danas do sutra. Kada nekome date jednokratnu pomoć od 3.000 KM, on će to sutra potrošiti u sportskoj kladionici, kao lako stečen novac. Kada se stvari pokušavaju sistemski rješavati, to izgleda malo teže. Prije pet godina otac je farmu predao na upravljanje meni i mojoj supruzi. Moja supruga je završila državni fakultet – ekonomiju, s prosjekom ocjena 9,70. Ostavio sam posao u državnoj firmi i došli smo da živimo na selu. To je za nas bio izuzetno hrabar potez. Hvala Bogu, dobili smo i dvoje djece. Mi ni od koga ne tražimo milostinju. Politički smo neutralni. Bavimo se sobom, svojom porodicom i svojim životima. Političarima su puna usta kada govore o mladima – “Ostanite ovdje, na selu, i na svom imanju, biće vam bolje”. Mi ne tražimo nikakvu milostinju, već samo ono što nam pripada i što smo zaradili vlastitim trudom i znojem. Ukoliko bude prilike za to, na nekom narednom sastanku ja ću izaći za govornicu umjesto oca i tražiti da mi neko potvrdi, da li sam bio glup i naivan, da napustim državni posao i da se vratim na selo. Lako je spakovati se i otići u inostranstvo, tamo gdje će naš rad biti kudikamo bolje vrednovan”, kaže Branko Mikić, proizvođač prepeličjih jaja iz Velike Obarske, ističući da od resornog ministarstva očekuje konkretno, dugoročno i sistemsko rješenje za podsticaje u ovoj djelatnosti.

Bijeljina. com