Na imanju Drage Tomića, u Donjem Crnjelovu, kraj januara je vrijeme kada se u zagrijanim plastenicima priprema sjetva sjemena za rasad ranog krastavca.  Tomići više od dvije decenije proizvode povrće u plastenicima. Tradicija proizvodnje povrća u ovoj familiji duga je nekoliko decenija.

Nakon novogodišnjih i božićnih praznika, počinje još jedna neizvjesna sezona i tržišna utakmica za plasman onogo što se proizvede pod najlonima.

“Proizvodimo povrće u plastenicima, ukupne površine oko 1,6 hektara. Uglavnom je riječ o paradajzu, paprici, krastavcu. Repromaterijal je u protekle dvije godine drastično poskupio. Naš najveći problem je što nemamo zagarantovan otkup. Moramo ulagati, vrijedno raditi, da bismo tek na kraju sezone sabirali rezultate ili bilježili gubitke.

Niko od nas u ovom trenutku ne zna otkupnu cijenu povrća. Uglavnom je riječ o tijesnoj računici, ispada da pokrivamo troškove proizvodnje, a tek ponekad nešto i zaradimo. Za plasteničku proizvodnju ne možemo da ostvarimo bilo kakav podsticaj. Plastenička proizvodnja je, to već svi znaju, desetak puta skuplja od proizvodnje na otvorenim površinama i iziskuje puno fizičkog rada i ulaganja. Premije i podsticaji još uvijek se dobijaju po predatom kilogramu povrća, uz dokumentaciju da se povrće proizvodi za preradu. Mi koji svoje proizvode prodajemo na pijaci, nemamo dokaz o tome koliko smo robe proizveli. Zbog toga mi, proizvođači, povrća, insistiramo da se podsticaji utvrđuju po metru kvadratnom zasijane površine povrćem, a ne po kilogramu otkupljene robe”, kaže Tomić, ističući da ima i puno zloupotreba od strane onih koji bi da dobro žive, uz što manje rada.

Drago kaže da njegova porodica i porodica njegovog brata imaju jedno registrovano gazdinstvo.

“Do sada je radilo nas petoro iz dvije porodice u plastenicima. U prošloj godini smo isplatitli 800 dnevnica sezonskim radnicima koje su iznosile  po 50 KM. Sinovac je, razočaran trenutnim stanjem u ovoj proizvodnji, otišao u inostranstvo. Ostalo nas je četvoro na imanju. Ovih dana pripremamo sjetvu ranog krastavca. Poslije toga ide sjetva za rasad paradajza i paprike”, kaže Tomić, ističući da su proizvođači povrća u Semberiji odlučni da se organizuju i da jedinstveno nastupe u ostvarivanju svojih zahtjeva koji bi omogućili bolju i pravedniju raspodjelu podsticaja u proizvodnji povrća i hrane u Semberiji.

Bijeljina.com