Osim da nasmije, Muzej upozorava i na štetne posljedice konzumiranja alkohola.

Koliko si bio mamuran kad si riješio da napraviš Muzej?

„Više sam bio malo pijan, nego mamuran. U mamurluku sam više kristilizovao tu ideju i odlučio se na taj korak otvaranja muzeja”, kaže Rino Duboković, osnivač Muzeja mamurluka.

Taj korak je pokrenula pedala od bicikla, koja je završila u džepu prijatelja, poslije ludog izlaska. Otuda ideja da se na jednom mjestu nađu uzeti, ukradeni ili pronađeni predmeti u pijanom stanju.

Klupi koja je tokom korone obišla Zagreb, društvo prave znakovi pored puta – branik od automobila, jedna lama, dušek za spavanje.

„Posjetitelji mogu proživjeti jednu nezaboravnu noć, noć izlaska, bez da popiju kap alkohola. Tu je taj neki edukacijski trenutak. Ima taj neki, od kad se kreće piti, od kluba bara, do sobe gdje se ljudi bude ujutro”, objašnjava Duboković.

U danu poslije se pričaju priče, ali dok provod traje, Muzej predlaže da se u jednom trenutku, pogledate u ogledalo. I ne samo to.

„Ovo je edukacijska soba, koja ima za cilj pokazat kratkoročne i dugoročne posljedice alkohola. Imamo taj simulator vožnje, pijane vožnje, stave se naočare pijane i u biti se mogu vidjeti štetnosti za sebe, ali i za druge u prometu”, dodaje osnivač Muzeja mamurluka u Zagrebu.

 

Muzej mamurluka nedavno je otvoren i u Šangaju. Cilj im je da vrata, za priče iz noćnog života, budu otvorene i u Beogradu, gradu, kažu, čuvenom po dobrom provodu.