Ne bi mijenjao posao, jer kako kaže, ovo je njegov život ali i strast. Ne krije da ima mnogo posla, ljeti i zimi, ali kako naglašava za ” Glas” nema šanse da bi sadašnji život mijenjao za bilo kakvu fotelju.

Dok su njegovi vršnjaci mahom otišli  u zemlje zapadne Evrope Ranko (27) ostao je u Gustovarama. Cijelo ljeto boravio je u podnožju Lisine, blizu Balkane gdje je kako kaže i najbolja paša. Sada se vratio kući, gdje se u porodici samo on bavi ovim poslom.

– Ovčarstvom se bavim još od malih nogu, još tada sam znao da ću ići u ovom pravcu. Ako imate ovce, znači da morate puno da se odričete jer ne možete otići nigdje od njih – rekao je Galić na početku priče.

Ovaj mladi pastir naglašava da ako hoćete da imate za pristojan život morate mnogo raditi. Ipak, prema njegovim riječima, posebno mladi bježe od fizičkih poslova.

– Ima i ovdje para koliko hoćete, ali mora se raditi, treba svako jutro zavrnuti rukave i ustati prije zore.

Radnika je nemoguće naći, svi bi da sjede u kancelariji, da spavaju do podne i da imaju dobru platu. To je nemoguće, ja imam svoj mir, radno vrijeme koje sam određujem tako da se ne bih mijenjao za kancelariju – rekao je Galić.

Dodaje Galić da na svom imanju ima isključivo vlašićku pramenku koja se najbolje pokazala za ovaj kraj. Poručuje da većinu godine nomadi, na šta se navikao. Navikle su i ovce koje se najbolje osjećaju kada su na planini.

 – Najmanje 10 mjeseci sam na planini, jer je dobra paša, na Balkani je odlično s te strane, tu je i voda, a što je najvažnije nemam ni strah od zvijeri. Navikao sam i ja, sada je puno lakše baviti se stočarstvom nego što je to bio slučaj prije 10-20 godina. Imate sada i mobilni telefon, agregat – dodao je Galić.

Da mu nije vjernih pasa čuvara bilo bi mu mnogo teže.

Kaže Galić da su mu oni spas, kako kada pada kiša, tako i ljeti kada je vruće, jer zahvaljujući njima ima vremena i za odmor.

– Imam vraćalice, tačnije pse puline, tu su tornjak i kangal koji vraćaju ovce a ja sjedim. Oni mi olakšavaju život. Imam i kamp kućicu gdje mogu parkirati, šator je uvijek uz mene da me čuva od vremenskih neprilika. Zna u jesen da bude mnogo kiše – dodao je Galić.

Kupci mu se javljaju svakodnevno, a kaže da je na slatkim mukama kada je prodaja u pitanju. Jagnjeće meso je samo po sebi atraktivno, a posebno iz netaknute prirode. Uz to, posebno je traženo krajem godine.

 – Jaganjci su sada osam maraka, sve je poskupjelo. Da imam ne znam koliko ovaca prodao bih sve, a posebno sada kada je Božić i slave. Doduše, ja većinu prodam u jesen, ali telefon stalno zvoni – uz smijeh naglašava Galić.

Planovi su mu da proširi stado.

–  Uvijek zimi malo smanjim, a ove godine je posebno problem jer je cijena žita strašno visoka. Najviše im dajem kukuruz kada se jagnje, tada nema paše, potrebna im je prihrana – rekao je Galić.

Galić naglašava da je ovo pogodan kraj za stočarstvo, ali sve je manje onih koji se odluče za ovčarstvo.

– Puno je napuštene zemlje, neće niko da obrađuje jer svi bježe u gradove. Sela polako ali sigurno postaju pusta, a ostaju samo entuzijasti i zaljubljenici u prirodu – rekao je Galić.

Ipak i sam naglašava, postoje i mladi koji hoće da pomognu i bave se stočarstvom. On dodaje da mu dugogodišnji prijatelj Ilija Petković pomaže, a u budućnosti želi da se bavi uzgojem ovaca čim završi školu.

Uz logorsku vatru otvore mnoge teme pastirskog života, ali i razmišljaju kako i na koji način  unaprijediti proizvodnju.

– Treba mi pomoć, posebno kad kupamo i šišamo ovce.

Nekad je dovoljno samo i da popričamo, popijemo kafu uz vatru i dočekamo novi dan – rekao je Galić.

Štala

Prošle godine Ranko Galić napravio je veliki objekat za najhladnije zimske dane, a s prvim snijegom smjestio je ovce u novu štalu.

– Napravio sam štalu, dimenzija 20 sa 10 metara. Bila mi je neophodna jer su jake zime pa temperature znaju biti i minus 20 stepeni. Sada ovce imaju krov nad glavom – rekao je Galić.