Zovem se Mujo Zolota. Imam devedeset godina. Još uvijek vozim i bicikl i automobil. Sluh je malo oslabio. Svakodnevno hranim golubove u malom parku ispred Gradske biblioteke. Golubovi znaju kada ću ja doći.

 

Pšenice za njih mora biti. Nije bitno koja joj je cijena. Redovno hranim i dva psa kod kuće. Prvo njih nahranim, pa onda idem da ja nešto prezalogajim.

 

 

A, nekada sam radio na Poljoprivrednom dobru “Semberija”. Znate li, gdje je to poljoprivredno dobro? Direktor mi je tada, u moje vrijeme, bio Milorad Benović. Neki ljudi su protiv mene nešto pričali, ogovarali me.

Direktor Benović je tada skočio, a bilo je riječi o nabavci malog poljoprivrednog aviona, i rekao im je: “Znate li ko će voziti avion, ukoliko ga kupimo, Mujo će ga voziti”.

 

 

U životu nikad nisam napravio nijedan prekršaj. Od 1947. godine nemam nijednu izrečenu kaznu u saobraćaju. Vozio sam sve živo. Po dva vagona tereta, šećerne repe, prevozio sam u bijeljinsku Šećeranu.

 

Penzija mi je dovoljna za život. Supruga je umrla. Imam jednog sina. Napiši nešto lijepo I o meni”.

 

Bijeljina.com