Iako se stanovnici jednog dijela Bijeljine, orijentisanog ka Regionalnoj sanitarnoj deponiji “Eko – Dep”, i zimi i ljeti žale na neugodne mirise sa deponije, ovaj problem još uvijek nije riješen na adekvatan način. Sudeći po onome što je reporterska ekipa “Bijeljina.com” devetog decembra, u jednom kišnom danu, zabilježila na deponiji, više je nego poražavajuće.
Neugodan miris raspadnutog otpada, u stanju razgrađivanja i truljenja, štipao je nosnice i uvlačio se pod zimsku odjeću. Iako na deponiji postoji i sistem za prečišćavanje otpadnih voda, kao i postrojenje za prikupljanje i spaljivanje deponijskog gasa, kompletna slika koja se može vidjeti na deponiji djeluje prilično deprimirajuće.
Dok se iznad ogromnih količina deponovanog otpada izvijalo jato golubova koji su na deponiji tražili svoj dnevni obrok, s druge strane, kod mjerne stanice za mjerenje kvaliteta vazduha pronađosmo ispražnjeno rodino gnijezdo. Roda se, očigledno je, nije tokom ljeta hranila na deponiji, već je svoje obroke pronalazila u obližnjem kanalu, gdje žaba i zmija ljeti ima napretek. Pitanje, da li će se na proljeće ponovo vratiti rode, nismo imali kome da postavimo, a možda bi bilo i izlišno postavljati ga u ovom trenutku.
S druge strane, direktor “Eko – Depa” Dragiša Marjanović kaže da su u proteklim godinama neugodni mirisi značajno smanjeni, te da je prije nekoliko godina instalirana i mjerna stanica za mjerenje kvaliteta vazduha na deponiji i da se podaci obrađuju 24 sata dnevno.
“Godišnje se na deponiju doveze i deponuje od 35.000 do 36.000 tona otpada. Trenutno popunjavamo drugu sanitarnu ćeliju i ona može biti u upotrebi godinu do godinu i po dana. Već u narednoj godini treba otpočeti izgradnju treće sanitarne ćelije koja bi mogla poslužiti nekih sedam do osam godina. Međutim, što se lokalne vlasti tiče, imamo takav osjećaj, da niko i ne pomišlja da nas pita, kako nam je. Tehnološki postupak odlaganja otpada je takav da bismo morali već u narednoj godini izgraditi i početi puniti treću ćeliju, kako bismo se nakon izvjesnog vremena ponovo vratili na drugu ćeliju i napunili je do određene visine. Sve tri ćelije moraju biti povezane i na kraju će, po završetku njihovog rada, sve tri biti prekrivene slojem zemlje”, kaže Marjanović, ističući da će grad morati pomoći oko izgradnje treće sanitarne ćelije.
Grad je, sada već davne, 2005. godine, potpisao ugovor o osnivanju regionalnog preduzeća koje bi se pozabavilo izgradnjom sanitarne ekološke deponije. Ugovor je potpisan sa opštinama Ugljevik i Lopare, te sa opštinama u FBiH, Čelićem i Teočakom.
Za realizaciju ove investicije iskorišten je kredit Svjetske banke koji je dobijen pod veoma povoljnim uslovima. U proteklim godinama, međutim, pomenute četiri opštine nisu bijeljinskoj deponiji isporučivale dogovorene količine čvrstog otpada, te je od početka bila upitna samoodrživost jednog ovakvog projekta, čiju je održivost trebalo da prati i usklađivanje cijene odlaganja otpada na deponiju.
Prema procjenama iz 2018. godine, za treću sanitarnu ćeliju trebalo je obezbijediti oko 2,5 miliona KM. Godišnja rata kredita “Eko – Depa” iznosila je u proteklim godinama oko 800.000 KM, a od deponovanja otpada moglo se zaraditi svega oko million KM. Tim novcem trebalo je izmirivati plate radnicima i brojne druge obaveze i troškove, te je “Eko – Dep” počeo poslovati s gubitkom.
Svih ovih godina provejava još jedna dilema na koju nije ponuđen adekvatan odgovor. Zbog čega je Regionalna sanitarna deponija izgrađena u Bijeljini, pored kanala koji i prečišćene i neprečišćene otpadne vode odvodi dalje ka semberskim plodnim njivama i prema Savi, a ne, recimo, na površinskom kopu Bogutovo selo kod Ugljevika, gdje se čvrsti komunalni otpad mogao odlagati na kamenitu podlogu i zatrpavati hiljadama tona rudničke jalovine.
Niko do sada nije ni pokušao da suvislo odgovori na to i takvo pitanje, ali je poznato da je opština Ugljevik tada kategorički bila protiv jedne takve ideje. Po svemu sudeći, stanovnici jednog dijela Bijeljine još desetak godina će udisati neprijatne mirise sa bijeljinske deponije.
Biejljina.com/FOTO:Aleksandar Golić/Bijeljina.com