Godinama već, praktično od završetka rata, a u posljednje dvije do tri godine intenzivno,  vrši se masovna i neselektivna eksploatacija šljunka na Drini.

Šljunak se intenzivno godinama vadi iz Drine  na desnoj  obali, u Srbiji, ali i na lijevoj obali, na području Republike Srpske.  Zbog izgradnje velikog broja stambenih i poslovnih objekata u Bijeljini, šljunak je bio izuzetno tražena roba.

Imali vikendicu kraj Drine, sad imaju daleko od Drine

Tokom ovog ljeta  šljunak se u tolikoj mjeri vadio iz Drine, da je i rijeka pomjerila svoj glavni tok, pobjegavši na desnu stranu, ka Srbiji,  te je vikend – naselje u Amajlijama već mjesecima ostalo daleko od riječne obale, i po nekoliko stotina metara. I nikom- ništa. A nije kriva priroda, nego, jasno je ko.

Šljunak se vadio zbog auto-puta

Kako smo nezvanično saznali, šljunak se danonoćno vadio na desnoj obali, u Srbiji, za potrebe izgradnje dionice auto – puta Kuzmin – Rača, dok se sada na lijevoj obali eksploatiše za potrebe izgradnje dionice auto – puta Bijeljina –  Rača. Moćne mašine, buldožeri i kamioni svakodnevno iz riječnog korita vade i odvoze na trasu na hiljade kubnih metara šljunka. Slična situacija je na srbijanskoj obali.

Javno dobro se krade

Dobro upućeni kažu da se godinama krade “javno dobro naočigled svih, da se devastiraju riječna korita, zagađuje zemljište i podzemne vode, urušavaju obale i plave naselja”.

Neko se bogati na tome

Treba dodati i to da se pojedinci enormno bogate kroz ovaj posao I da neki od njih postaju jači I od same države. S druge strane, lokalne zajednice gube godišnje budžete od nenaplaćene nadoknade za izvađeni šljunak i pijesak.

 Nedefinisana granica – raj za  nelegalne eksploatatore šljunka

S obzirom na to da je nedefinisana granica na ovom dijelu teritorije BiH prema Srbiji, praktično ispada da se šljunak iskopava iz riječnog korita i priobalja  na teritoriji Srbije, iako bi prema međunarodnim protokolima državnu granicu trebalo definisati na sredini riječnog toka, kako i međunarodna pravila nalažu. Međutim, s obzirom na to da se na lijevoj obali Drine, u Republici Srpskoj, nalaze na hiljade hektara zemljišta koje je u vlasništvu stanovnika Srbije koji žive u Badovincima i u pograničnom pojasu u Srbiji, te da se, s druge strane, značajne površine obradivog zemljišta koje pripada Bošnjacima iz Janje, nalaze na drugoj, desnoj obali Drine, trebalo bi uložiti dodatne napore da se konačno dogovori i definiše granična linija između dvije države.

Borba u više gradova sa istim “neprijateljem”

S druge strane, nekoliko udruženja građana u Doboju, Modriči, Vukosavlju, Šamcu, odnedavno i u Zvorniku i Bijeljini biju neravnopravnu bitku, pokušavajući ukazati na opasnost po pomenute lokalne zajednice zbog neadekvatne kontrole eksploatacije šljunka u slivu rijeka Bosne i Save, odnosno  Drine i Save, upozoravajući da ta i takva aktivnost ugrožava više od 300.000 stanovnika koji žive u  naseljima koja se nalaze u ovim riječnim slivovima.

Opasnost od poplava je samo vrh ledenog brijega

U maju ove godine obilježeno je osam godina od katastrofalnih poplava u kojima je život izgubilo četrnaest osoba  iz pomenutih lokalnih zajednica, a jedan od uzroka bila je i neadekvatna eksploatacija šljunka i neuređenost riječnih korita i obala. Zbog obilnih padavina, poplave prijete i u ovim zimskim mjesecima.

Aktivisti pomenutih građanskih udruženja upozoravaju da su ova područja i dalje ugrožena od poplava i drugih devastacija zbog nelegalne i nekontrolisane eksploatacije šljunka.

Naravno, ne treba izgubiti iz vida ni činjenicu da sigurnije zaštite od poplava područja Bijeljine i drugih naselja uz Drinu neće biti sve dok se ne izgradi drinski nasip. Iako je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede nakon katastrofalnih poplava iz 2014. godine uložilo ogromne napore da obezbijedi kredit kod Svjetske banke za izgradnju Drinskog nasipa, još uvijek nije do kraja završen postupak eksproprijacije zemljišta pored Drine u više semberskih sela.

Izgradnja Drinskog nasipa još uvijek na čekanju

Mještani Janje, koji žive od poljopriverde i u posjedu imaju najkvalitetnije zemljište, teško prihvataju čak i pomisao da bi mogli ostati bez svojih njiva. Bez obzira na to što su im ponuđena pristojna obeštećenja, oko pet KM po metru kvadratnom, mnogi od njih ne pristaju da ustupe svoje njive za izgradnju nasipa. S druge strane, stav Svjetske banke je jasan, sve dok i posljednji mještanin ne da svoj pristanak za eksproprijaciju, do početka realizacije ovog kapitalnog projekta neće doći.

 

Bijeljina.com/FOTO:Aleksandar Golić,Bijeljina.com