Srpska pravoslavna crkva /SPC/ proslaviće sutra praznik Svetog Dimitrija Solunskog, u narodu poznat kao Mitrovdan, u znak sjećanja na stradanje i smrt ovog svetitelja.

Ovaj svetac je život okončao u tamnici 306. godine kao borac za hrišćansku vjeru.

Dimitrije je rođen u Solunu u trećem vijeku poslije Hrista za vrijeme cara Maksimilijana. Kada je od cara dobio naređenje da progoni hrišćane, on se na to nije obazirao već je javno propovijedao hrišćansku vjeru. Cara su obavijestili o neposlušnosti Dimitrijevoj, koji je preobraćao narod u hrišćanstvo.

Kada je car čuo da je solunski komandant i sam hrišćanin, naredio je da ga bace u tamnicu gdje je mučen, a potom pogubljen. Solunski hrišćani su ga tajno sahranili, a na mjestu njegovog groba kasnije je podignuta crkva. Sveti Dimitrije je proglašen zaštitnikom grada Soluna.

Crkveni spisi navode da se Sveti Dimitrije mnogo puta javljao i spasavao grad od zemljotresa i nesreća. I danas se vjeruje da je čudotvorna snaga njegovih moštiju izliječila mnogobrojne bolesnike.

Prema narodnom predanju i žitijima svetaca, Dimitrijev grob je odisao bosiljkom i smirnom, pa je zato taj svetac nazvan Mirotočivi.

Kult Svetog Dimitrija veoma je živ i kod Srba, a u srednjovjekovnoj Srbiji posvećeni su mu mnogobrojni hramovi, uključujući crkvu u Pećkoj Patrijaršiji i kapelu u manastiru Visoki Dečani.

Običaji i vjerovanja

U srpskom narodu Mitrovdan je jedna od većih slava.

Postoji verovanje da uoči Mitrovdana moraju da budu završeni svi veliki poslovi, naročito veliki radovi na polju i druge stvari koje se rade napolju, ali i da ovo nije praznik kada se primaju gosti.

Takođe, kako nalažu narodna vjerovanja, uoči Mitrovdana i Đurđevdana treba da je svako kod svoje kuće, jer ko tada ne bude u svom domu, taj će se preko cijele godine noćivati po tuđim kućama.

Za Mitrovdan se vjeruje i da predskazuje kakva će biti zima. Ako je dan sunčan, navodno će zima biti blaga, sa malo izuzetno hladnih dana. Ako na Mitrovdan padne snijeg, vjeruje se da će se zadržati sve do aprila.

U Srbiji postoji i vjerovanje da na Mitrovdan ne treba grditi malu djecu, koliko god da su pogriješila ili bezobrazna, jer će navodno onda cijele godine biti nestašna.

Za Mitrovdan se vezuje i legenda da su se tada hajduci negdje prezimili zimu i ponovo se sastali o Đurđevu danu sljedeće godine.

Tako je i ostao običaj da se danas zapeva: “Đurđev danak hajdučki sastanak, Mitrovdanak, hajdučki rastanak”.

Izvor:Agencije