Kako potvrđuju istraživanja, kada razgovarate sami sa sobom imate višestruke koristi, od povećanja kognitivnih sposobnosti do poboljšane emocionalne ravnoteže.

U nekim kulturama svijeta to je obilježje ekscentričnih ljudi.

Istina je da kod nekih mentalnih poremećaja, kao što je šizofrenija, oboleli pričaju sami sa sobom, ali to je danas navika rasprostranjena i među normalnim ljudima.

„Glasno pričanje može biti produžetak tihog unutrašnjeg govora, izazvanog aktiviranjem određene motoričke komande“, objašnjava Paloma Mari Befa, viši psiholog na Univerzitetu Bangor.

„Mališani kontrolišu postupke čim počnu da razvijaju jezik. Kada se približi ringli, dete će naglas reći ‘vruće, vruće’ i udaljiti se. Razgovor bez sagovornika može se nastaviti i kada to dete odraste“, istakao je psiholog Žan Pijaže.