Ne ubijajte sljedećeg pauka na kojeg naiđete u svom domu. Pauci su prirodan i zdrav dio ekosistema naših domova.

Mislimo da su nam domovi bezbjedno izolovani od spoljašnjeg svijeta i prirode, ali mnoge vrste pauka žive zajedno sa nama. Neki su slučajno zarobljeni, dok su drugi kratkotrajni posjetioci. Pojedine vrste pak uživaju u zatvorenim prostorima, srećno žive i razmnožavaju se.

Ovi pauci su obično tajnoviti, a skoro svi na koje naiđemo nisu agresivni, a ni opasni. Pored toga, vjerovatno nam pružaju usluge poput jedenja štetočina – neki čak jedu i druge pripadnike svoje vrste.

U našim kućama najčešće se sreću dvije vrste pauka -iz familije Pholcidae i Theridiidae -koji pletu mrežu i čekaju da se plen uhvati u nju. Podrumski pauci ponekad napuštaju svoje mreže da bi lovili druge pauke na njihovom terenu, tako što se pretvaraju da su plijen kako bi uhvatili svoje rođake za večeru.

Iako su predatori po prirodi, spremni da jedu sve što mogu da uhvate, pauci redovno hvataju dosadne štetočine, pa čak i insekte koji prenose bolesti -na primjer, komarce.

Postoji čak i vrsta pauka skakača koji su česti u afričkim domovima i koji više vole da jedu komarce pune krvi. Dakle, ubijanje pauka ne košta samo života pauka, već nas ostavlja bez važnog zaštitnika.

Prirodno je plašiti se pauka. Imaju puno nogu i skoro sve vrste su otrovne -iako većina vrsta ima otrov suviše slab da izazove probleme kod ljudi, ako njihovi očnjaci uopšte mogu da probuše našu kožu. Dešava se čak i da sami entomolozi ponekad postaju žrtve arahnofobije.

Pauci ne žele nas da uhvate, i u stvari više vole da izbjegavaju ljude -mi smo za njih mnogo opasniji nego obrnuto. Ujedi pauka su izuzetno rijetki. Iako postoji nekoliko medicinski važnih vrsta poput crne udovice i pustinjaka, čak su i njihovi ujedi neuobičajeni i rijetko izazivaju ozbiljne probleme.

Ako zaista ne možete da podnesete tog pauka u svojoj kući, stanu, garaži ili bilo gdje, umjesto da ga ubijete, pokušajte da ga uhvatite i pustite napolje. Naći će neko drugo mjesto i obje strane će biti zadovoljne ishodom.

Ali ako možete da ih tolerišete, znajte da je u redu imati ih u svom domu. U stvari, to je normalno. Takođe, čak i ako ih ne vidimo, oni će i dalje biti tu.

Izvor: RTS