Jedan od najljepših i najmističnijih ljetnjih praznika u srpskoj tradiciji obilježava se 7. jula i poznat je kao Ivanjdan.

Posvećen rođenju Svetog Jovana Krstitelja, ovaj praznik vekovima zauzima posebno mjesto u narodnom kalendaru, spajajući hrišćansku simboliku sa mnogo starijim vjerovanjima vezanim za prirodu, sunce, vodu i lekovito bilje.

Iako je u crkvenom smislu riječ o velikom prazniku, Ivanjdan je u narodu oduvijek bio više od toga – dan kada se priroda posmatra kao živa sila, a biljke, voda i sunce dobijaju gotovo magijska svojstva.

Pletenje ivanjskih vjenčića – simbol zaštite i blagostanja

Jedan od najprepoznatljivijih običaja jeste pletenje vjenčića od ivanjskog cveća, kantariona i raznih poljskih biljaka. Ti venčići se potom kače na vrata kuća, kapije, štale i pomoćne objekte, verujući da čuvaju dom od nesreće i donose napredak tokom cijele godine.

Krug venčića simbolizuje vječnost, cjelovitost i vrhunac ljetnjeg ciklusa, dok se biljke u njemu smatraju posebno moćnim upravo zato što su ubrale u najjačem periodu prirode.

Bilje sa Ivanjdana i vjerovanje u njegovu snagu

Prema narodnom predanju, ljekovite biljke ubrane na Ivanjdan imaju najveću snagu tokom godine. Zbog toga su žene u zoru odlazile na livade i brale kantarion, hajdučku travu, nanu i majčinu dušicu, koje su potom sušene i čuvane za čajeve i prirodne lijekove.

Kantarion se i danas u narodu često naziva “travom Svetog Jovana”, upravo zbog tog duboko ukorenjenog vjerovanja u njegovu posebnu moć.

Običaji vezani za sunce, vodu i početak dana

Na Ivanjdan se vjerovalo da treba ustati prije zore i “prevariti sunce”, kako bi osoba bila zdrava, vrijedna i uspješna tokom cijele godine. U pojedinim krajevima postojalo je i vjerovanje da sunce tog jutra “igra” na izlasku, što se smatralo posebnim znakom.

Voda je takođe imala važnu ulogu – ljudi su se kupali u rijekama, potocima i izvorima, vjerujući da će ih to očistiti od bolesti i doneti im snagu i zaštitu.

Ivanjske vatre i djevojčka gatanja

U nekim krajevima palile su se ivanjske vatre oko kojih se okupljala omladina. Preskakanje plamena simbolizovalo je pročišćenje, zdravlje i zaštitu od zlih sila, a koreni ovog običaja se, prema etnolozima, vezuju za drevne slovenske obrede posvećene suncu.

Ivanjdan je bio posebno važan i za neudate djevojke. One su stavljale ivanjsko cvijeće pod jastuk kako bi usnele budućeg muža, dok su kroz venčiće gledale momke koji im se dopadaju, vjerujući da će se upravo za njih i udati.

Šta se na Ivanjdan nije radilo

Narodna tradicija propisivala je i određene zabrane. Tog dana se nije pozajmljivao novac, izbjegavali su se teški fizički poslovi, a smatralo se da svađe i ružne riječi mogu donijeti neslogu tokom cijele godine.

Zbog spoja hrišćanske vjere i drevnih narodnih običaja, Ivanjdan i danas ostaje jedan od najživopisnijih praznika u srpskoj tradiciji, koji se i dalje poštuje i prenosi kao važan dio kulturnog identiteta.

Izvor: telegraf