Sezona spremanja zimnice u punom je jeku, ali prodaja povrća, sudeći prema riječima povrtara, ni izbliza nije očekivana jer je domaće tržište preplavljeno uvoznom robom zbog čega se plaše da će njihovo povrće umjesto u teglama završiti u smeću.

Da je spoljnotrgovinski bilans, kada je u pitanju povrće i više nego negativan vidljivo je u podacima Spoljnotrgovinske komore BiH, prema kojima su domaći poljoprivrednici od januara do avgusta ove godine na strano tržište plasirali 9,26 miliona kilograma povrća, dok je u zemlju stiglo 68 miliona kilograma paprike, paradajza, salate, krompira i raznog drugog povrća. Najviše je izvezeno u Njemačku, Hrvatsku i Švajcarsku, a uvezeno iz Turske, Albanije i Holandije. Negativan trend zabilježen je i prethodnih godina. Tako je lani u zemlju stiglo razno povrće vrijedno više od 109 miliona KM, dok je vrijednost izvezene robe iznosila svega 50,5 miliona. Tokom 2020. godine BiH je izvezla povrće u vrijednosti od 49,63 miliona maraka, a uvezla “teško” 101 milion maraka.

Predsjednik Udruženja povrtara RS Brane Mastalo kaže da svake godine muče istu muku, navodeći da je borba sa prekomjernim uvozom maratonska.

– Od Vlade RS i resornog ministarstva svake godine dobijemo značajna sredstva počevši od podsticaja za proizvodnju do novca za nabavku nove mehanizacije, sistema za navodnjavanje, plastenika ali na kraju ispada da je sve to džaba jer nam uvoz poništi i rad i trud – priča Mastalo za “Glas”.

Dodaje da je zbog ovog višegodišnjeg problema proizvodnja povrća u Srpskoj značajno smanjena, navodeći primjer paprike koje je prema njegovim riječima, u Lijevče polju ranijih godina bilo i za bacanje, a ove jeseni tamošnji proizvođači ne mogu podmiriti ni potrebe domaćih marketa, o industriji da se i ne govori.

– Nemamo dovoljno ni luka, ni mrkve, niti paradajza. Jedino se još dobro drži proizvodnja krompira, ali ni ona neće imati svijetlu budućnost ako se nastavi nemilice uvoziti. Proizvođači lubenice su na primjer ove godine u totalnom minusu jer je previše robe stiglo iz inostranstva prije nego što je naša lubenica i pristigla. U međuvremenu su temperature skočile na 40 stepeni, lubenica požutjela i više je niko nije htio, a i ono što se prodalo otišlo je u bescijenje – kategoričan je Mastalo.

Predsjednik Udruženja poljoprivrednika Semberije i Majevice Savo Bakajlić kaže da domaći povrtari mogu proizvesti znatno veće količine od sadašnjih kada bi dobili zaštitu u vidu ograničenja uvoza.

– Sada nemamo dovoljno nijedne kulture i uvoz jeste neminovan, ali ne u ovoj mjeri i ne u momentu kada stigne naša roba. Uprkos svoj ovoj situaciji oko poskupljenja repromaterijala naši proizvođači su posijali sve i svašta, ali sada kada je došlo vrijeme za prodaju roba ide slabo i bojimo se da ćemo određene količine baciti – žali se Bakajlić.

Prelevmani

Brane Mastalo kaže da domaći proizvođači ne mogu biti konkurentni evropskim povrtarima po pitanju cijena, zbog čega bi dugoročna mjera za spas domaće poljoprivrede bila uvođenje sezonskih prelevmana.

– Njihova roba je prosto jeftinija zbog čega se brže prodaje na tržištu i mi tu gubimo bitku. Da bi zaštitili proizvodnju država bi trebalo da zabrani uvoz u sezoni kada pristigne naše povrće. Takvu mjeru godinama tražimo, ali naše vapaje po tom pitanju niko ne čuje – žali se Mastalo.