Jedna od najvećih zagonetki u globalnoj privredi jeste pitanje zašto je tržište nafte ostalo tako mirno tokom jednog od najvećih poremećaja u snabdijevanju u istoriji. Hormuški moreuz paralizovan je tromjesečnim ratom, što je bio crni scenario koji je malo ko smatrao mogućim prije sukoba s Iranom.

Vidljiv saobraćaj kroz moreuz i dalje je rijedak i procjenjuje se na samo 15 odsto predratnog nivoa, prema podacima Džej-pi Morgana (JPMorgan), ali cijene nafte, barem zasad, nisu dostigle opasne nivoe kojih su se analitičari pribojavali, piše Si-En-En.

Tajna „curenja“ nafte

Jedna od teorija glasi da iznenađujuće velika količina sirove nafte ipak prolazi kroz dvostruku blokadu Hormuškog moreuza, što pomaže globalnom energetskom sistemu da apsorbuje ovaj istorijski šok. Stručnjaci su za Si-En-En izjavili da je moguće da tankeri koji prevoze te takozvane „tajne tokove“ izbjegavaju blokadu isključivanjem svojih transpondera kako bi ostali neotkriveni.

Džej-pi Morgan procjenjuje da su u posljednje dvije sedmice maja ti tajni tokovi iznosili oko 2,1 milion barela dnevno. To je mali, ali značajan dio od 15,6 miliona barela koliko je prije rata svakodnevno prolazilo Hormuškim moreuzom.

– Čini se da, uprkos pomorskoj blokadi i drastičnom padu komercijalnog saobraćaja, kroz moreuz i dalje prolazi iznenađujuće velika količina sirove nafte i derivata“, napisala je prošle sedmice u bilješci klijentima Nataša Kaneva, rukovodilac globalne robne strategije u Džej-pi Morganu.

„Fantomske“ plovidbe

Bob Maknali (Bob McNally), osnivač i predsjednik kompanije Rapidan enerdži grup (Rapidan Energy Group), rekao je za Si-En-En da se slaže da su tajni tokovi možda odgodili ili donekle ublažili krizu.

– Polazimo od pretpostavke da je saobraćaj kroz Hormuz pao na nula do 10 odsto predratnog, ali zbog ovog ‘curenja’ mogao bi biti nešto veći – rekao je Maknali.

– To ni približno nije dovoljno da se izbjegne veliko povlačenje zaliha, ali ipak donekle smanjuje pritisak.

Jan Stjuart (Jan Stuart), globalni energetski ekonomista i strateg u investicionoj banci Pajper Sendler (Piper Sandler), procjenjuje da je u maju iz Hormuškog moreuza izašlo oko 2,9 miliona barela sirove nafte dnevno. Ta procjena uključuje oko 2,1 milion barela na plovilima za koja se čini da su plaćala naknade iranskim subjektima.

Ostatak od oko 900.000 barela odnosi se na „fantomske“ plovidbe, odnosno plovila koja su prolazila plovnim putem u mraku, s isključenim transponderima.

„Te ‘fantomske’ ili tajne isporuke pomažu“, rekao je Stjuart za Si-En-En. „Kriza je ublažena mnogo bolje nego što sam mislio da je moguće.“

I drugi faktori drže cijene pod kontrolom

Terminski ugovori za naftu brent, koja služi kao međunarodna referentna vrijednost, u petak su pali na 93 dolara po barelu. To je znatno iznad predratnog nivoa od oko 70 dolara, ali i osjetno ispod nedavnog vrhunca od 114 dolara.

Ipak, tajni tokovi nisu najveći razlog mirnoće na tržištu. Pajper Sendler procjenjuje da je oko 4,5 miliona barela sirove nafte dnevno napustilo Persijski zaliv drugim putem, uglavnom naftovodom Istok–Zapad, koji povezuje saudijska naftna polja s lukom Janbu (Yanbu) na Crvenom moru.

Još je važnije što je Kina drastično smanjila uvoz sirove nafte i umjesto toga se okrenula svojim ogromnim zalihama. Manja potražnja iz Kine, jednog od najvećih svjetskih potrošača energije, pomogla je da se ublaži kriza u snabdijevanju.

Kaneva iz Džej-pi Morgana tvrdi da drugi faktori uključuju i veće smanjenje potražnje nego što se mislilo, kao i veće zalihe od prijavljenih.

– Sve te adaptacije zajedno pomažu da se objasni zašto cijene blizu 100 dolara ne znače da je poremećaj mali“, napisala je Kaneva.

– One, naprotiv, signaliziraju da je tržište pronašlo načine — iako skupe — da ga apsorbuje.

„Stvari će se pogoršati“

Neki naftni veterani zabrinuti su da tržište, uljuljkano ovim privremenim rješenjima, potcjenjuje stvarni uticaj krize. Komercijalne zalihe nafte naglo su pale od početka rata, a američke strateške rezerve sirove nafte brzo se približavaju najnižoj vrijednosti od ranih osamdesetih godina.

„Stvari će se pogoršati“, rekao je Stjuart iz Pajper Sendlera.

Stjuart predviđa da će prosječna cijena nafte brent u julu i avgustu iznositi 130 dolara po barelu. Ako se ta prognoza pokaže tačnom, to znači da bi cijene goriva u SAD ovog ljeta mogle naglo porasti iznad pet dolara po galonu, u poređenju s današnjih oko 4,20 dolara.

Stjuart smatra da će cijene nafte morati brzo da rastu kako bi podstakle dalje interventno oslobađanje zaliha i primorale svijet da smanji potrošnju.

– Moraćete uvjeriti ljude. A to je mnogo lakše učiniti kad su cijene visoke – rekao je.

Izvor: Info Bijeljina