Vladimir Milićević, dvostruki najbolji sportista Semberije i jedan od najboljih odbojkaša u Republici Srpskoj i BiH prije devet godina, sa svojim kumom Darkom Tešićem, pokrenuo je zanimljiv porodični biznis – organski uzgoj bugarskih ruža na parceli od jednog hektara u Velikoj Obarskoj kod Bijeljine.
Prvi zasad ruže, sa oko hiljadu sadnica, podignut je 2017. godine, da bi nakon toga još oko devet hiljada sadnica čuvene bugarske kazanlik ruže, sorte „Rosa Damascena“ bilo zasađeno tokom 2021. godine u jednom od najvećih ružičnjaka u BiH.




Ruže su višegodišnje biljke, zahvalne za uzgoj, kaže Vladimir Milićević, a vijek njihove eksploatacije je od dvadeset i pet do trideset godina.
„Ruže, odnosno latice ruža, beremo nekih dvadesetak dana u maju, sada kada one intenzivno cvjetaju. Obično ih beremo rano ujutro, prije nego što prigrije. Ukoliko su sunčevi zraci malo jači, sokovi i ulje iz cvata povlače se u stablo. Trenutno beremo ruže za proizvodnju soka od ruže, a ovih dana ćemo brati i ružine latice za probnu destilaciju.





Destilaciju ćemo ozbiljnije otpočeti u narednoj godini. Planiramo da proizvodimo ulje od ruže i destilat koji su traženi u farmaceutskoj industriji, odnosno za izradu kozmetičkih preparata. Uz pomoć i podršku projekta „Grin čelti“, koji finansira italijanska vlada, kroz saradnju sa dva entitetska ministarstva poljoprivrede, obezbijedili smo sredstva za nabavku destilatora koji će nam pomoći oko proizvodnje ružinog ulja i hidrolata. Za proizvodnju jednog litra ulja od ruža neophodno je nabrati tri do pet tona ruža. Početkom maja bili smo na velikom sajmu u Milanu, u Italiji, pod nazivom „Tuto fud“, čiji se koncept bazira na organskoj proizvodnji. Naš sok od ruže tamo je dobio odlične ocjene“.
Vladimir kaže da su nabavili destilator kapaciteta šesto litara, što omogućuje da odjednom prerade od šezdeset do sedamdeset kilograma ružinih latica.
„Godišnje uberemo oko tonu pupoljaka za čaj od ruže i dvije do tri tone latica za proizvodnju soka od ruže. Na našim prostorima ovo je još uvijek nedovoljno zastupljena proizvodnja, a skup je i proces prerade. U Srbiji se eterična ulja od ljekovitog bilja i ruže proizvode u okolini Niša i Bele Palanke. Čuli smo za plantažu ruža u Vojvodini, gdje se proizvodi i ružino ulje. Što se BiH tiče, ruža se plantažno uzgaja u okolini Sarajeva i u Blagaju. Što se tiče soka od ruže, proizvodimo ga po tradicionalnoj recepturi, bez aditiva i konzervansa. Naš sok je već prepoznatljiv u regionu. Trudimo se da svake godine, kada je riječ o kvalitetu, budemo sve bolji i bolji. Za sada ostajemo na površini od jednog hektara, jer za neku ozbiljniju priču treba riješiti i problem radne snage. U berbi ružinih latica pomažu nam prijatelji i rodbina“. Nedostatak radne snage mogao bi uskoro postati „usko grlo“, ne samo u ovoj proizvodnji, već i u drugim privrednim granama i djelatnostima koje se vežu za proizvodnju hrane.
Bijeljina.com