Đurđevdan je jedan od najvažnijih i najvoljenijih praznika u srpskoj tradiciji, a sa njim su vijekovima povezani brojni običaji i vjerovanja koja su se prenosila s koljena na koljeno.

Mnogi od njih i danas žive u narodu, kao spoj proljećne radosti, prirode i drevnih vjerovanja o zaštiti, zdravlju i sreći.

Ovo su tri običaja koja su naši stari posebno poštovali.

Pletenje vijenaca od cvijeća i ukrašavanje domova

Uoči Đurđevdana običaj je bio da se pletu vjenčići od đurđevskog cvijeća, đurđevka, mlječike i drugog proljećnog bilja.

Ovi vjenčići kačili su se na kapije i ulazna vrata kuća kao simbol zaštite i blagostanja.

Vjerovalo se da će dom koji je okićen ovim cvijećem tokom cijele godine biti čuvan od nesreće i zlih uticaja, sve do sljedećeg Đurđevdana kada se stari vijenac zamjenjuje novim.

Nakon pletenja vijenaca, u mnogim krajevima igralo se kolo, često u tišini večeri i pod mjesečinom. Taj trenutak smatrao se posebnim, gotovo magijskim prelaskom u praznični dan.

Đurđevdanski uranak i rituali u prirodi

Jedan od najpoznatijih običaja jeste odlazak u prirodu na takozvani đurđevdanski uranak.

Porodice i mladi okupljali su se rano ujutru, donosili hranu i piće i provodili dan u veselju koje je često trajalo do podneva.

U okviru ovog običaja postojali su i brojni rituali sa biljkama.

Ljudi su se opasivali vrbovim prućem kako bi bili snažni i napredni kao vrba, kitili su se zdravcem da bi bili zdravi, koprivom kako bi “otjerali” bolest i selenom da im duša bude čista i mirisna.

Posebno mjesto imalo je i umivanje đurđevdanskom vodom. Vjerovalo se da kupanje ili umivanje u zoru, prije izlaska sunca, donosi zdravlje i zaštitu za cijelu godinu. Voda je u narodnim vjerovanjima imala snažna magijska svojstva, pa je ovaj ritual smatran jednim od najvažnijih.

Biljke, magija i vjerovanja za sreću i blagostanje

Đurđevdan je u narodnoj tradiciji bio povezan i sa ljubavnim i zaštitnim ritualima, posebno među mladima.

Smatralo se da se u ovom periodu, kada priroda buja, otvara i prostor za ljubavne “čarolije” i privlačenje sreće u emotivnom životu.

Posebno se izdvajao običaj vezan za biljku kukurijek.

Vjerovalo se da stručak ove biljke ubran na Biljni petak ima posebnu moć, ali uz pravilo da se na mjesto gdje je ubran obavezno ostavi parče hljeba kao znak zahvalnosti prirodi.

Nekada su se vjenčići od kukurijeka stavljali i stoci, dok se danas u simboličnom smislu čuvaju u knjigama, ispod radnog stola ili u novčaniku, kao amajlija za blagostanje i uspjeh.

Postojao je i ritual noćnog povratka na mjesto gdje je biljka ubrana, paljenje vatre i čekanje ponoći, uz vjerovanje da se na nebu može pojaviti bljesak svjetlosti koji donosi materijalnu sreću onome ko ga ugleda, prenosi Ona.

Pored toga, ritualno umivanje smatralo se snažnim načinom da se skinu uroci i negativna energija. Voda u kojoj su stajale posebne biljke ostavljala se preko noći da pokupi rosu, a zatim se njome umivalo cijelo domaćinstvo kako bi se otklonilo sve loše što se nagomilalo tokom prethodnih mjeseci.

Na ovaj način, Đurđevdan je za naše pretke bio mnogo više od praznika. Bio je spoj prirode, vjere i magijskih običaja koji su pratili čovjeka kroz čitavu godinu, sa željom da mu donesu zdravlje, ljubav i blagostanje.

Izvor: Nezavisne