Dubai, nekada simbol luksuza i jedne od najpoželjnijih turističkih destinacija na svijetu, danas izgleda gotovo neprepoznatljivo.

Plažni klubovi, luksuzni restorani i hoteli sa pet zvjezdica zjape prazni, dok se broj dolaznih letova na nekada najprometnijem međunarodnom aerodromu na svijetu drastično smanjio, piše Daily Mail čiji novinar se na licu mjesta uvjerio u to.

Grad koji je planirao da ove godine dočeka rekordnih 20 miliona turista sada bilježi ogromne gubitke – procjenjuje se da dnevno gubi i do 450 miliona funti.

– Vrlo je tiho, više nemamo turista. Jedini gosti su stanovnici UAE koji dolaze vikendom – kaže jedan barmen iz hotela na krovu, opisujući novu realnost turističkog sektora.

Hoteli se zatvaraju, radnici ostaju bez posla

U posljednjih nekoliko dana zatvoreno je više luksuznih hotela, uključujući i neke od najpoznatijih u gradu. Među njima su St Regis na Palm Jumeirahu i Armani Hotel u Burj Khalifi, gdje su noćenja nekada koštala i preko 600 funti.

Zatvaranja su dovela do masovnih otpuštanja ili slanja radnika na neplaćeni odmor. Jedan gost opisao je apsurdnu situaciju: „Isti radnik je obavljao više poslova – od obezbjeđenja do dostave vode. Rekao mi je da je to zato što su mnogi zaposlenici ‘na odmoru’.

Iako zvanično niko ne govori o ratu kao uzroku krize, u praksi je jasno da strah od napada dronovima i raketama odbija turiste.

Grad koji se pravi da se ništa ne dešava

Zanimljivo je da se u javnim saopštenjima izbjegava direktno spominjanje sukoba. Umjesto toga koriste se eufemizmi poput „zatvaranja zbog renoviranja“.

Jedan od rijetkih izuzetaka bio je luksuzni resort Anantara na umjetnim „Svjetskim ostrvima“, koji je objavio trajno zatvaranje. Ipak, i oni su naglasili da odluka „nije rezultat jednog faktora“, iako je stvarni razlog očigledan.

Tržni centri i pijace bez kupaca

Kriza je pogodila i trgovinu. Nekada prepuni trgovački centri i pijace sada su gotovo prazni. Prodavci sjede u hladovini i gledaju u telefone, čekajući mušterije koje ne dolaze.

„Posao je stvarno loš. Trebaju nam turisti nazad“, kaže jedan prodavač iz starog dijela grada, iskreno priznajući stanje na terenu.

Čak su i turističke atrakcije poput vodenih parkova i zabavnih centara zatvorene, dok plažni klubovi nude besplatan ulaz samo da privuku goste.

Restorani spuštaju cijene, ali gosti ne dolaze

Ugostiteljski sektor pokušava da preživi drastičnim sniženjima cijena. Pokrenute su i kampanje sa popustima do 50 odsto, ali ni to nije značajno pomoglo.

Neki restorani pokušavaju i humorom: „Ako dođete sa porodicom, imate 50 odsto popusta, sa suprugom 55, sa djevojkom 60 odsto“, rekla je vlasnica jednog restorana.

Ipak, iza šala krije se ozbiljna kriza koja pogađa cijeli sektor.

Pravi gubitnici: radnici u sjeni

Dok bogati vlasnici i menadžeri imaju finansijske rezerve, najveći teret krize nose radnici migranti. Oni žive u lošim uslovima, često u prenatrpanim smještajima, i sada ostaju bez prihoda – bez mogućnosti da se vrate kući.

U naseljima poput Sonapura, gdje žive desetine hiljada radnika, vlada očaj. Većina su radnici iz Indije, Pakistana, Bangladeša i Filipina, koji su godinama slali novac porodicama.

– Prije smo barem mogli vidjeti Dubai dok idemo na posao. Sada nemamo ni to – kaže jedan radnik obezbjeđenja.

Strah veći od rata

Iako sukob predstavlja realnu prijetnju, mnogi radnici više strahuju od ekonomskih posljedica i restrikcija. Vlasti su zabranile snimanje i dijeljenje informacija o napadima, a kršenje pravila može dovesti do zatvora i velikih kazni.

Jedan radnik iz Pakistana kaže: „Niko ne želi da priča o ratu. Svi su preplašeni. Rečeno nam je da ne govorimo o tome.“

On dodaje: „Glavni problem nije Iran, već posao. Nema turista i sve firme su u padu. Ali niko to ne smije reći.“

Egzodus stranaca i neizvjesna budućnost

Dok bogatiji stranci napuštaju grad, radnici nižeg sloja ostaju jer nemaju novca za povratak. Ipak, sve više njih pokušava da ode.

„Ljudi gube posao u restoranima i prodaji. Sve više ih odlazi kući ili traži posao drugdje“, kaže jedan turistički agent.

Human Rights Watch upozorava da su radnici migranti izloženi dodatnim rizicima, kako zbog rata, tako i zbog loših radnih uslova.

Grad koji pokušava da opstane

Uprkos svemu, Dubai i dalje funkcioniše. Građevinski radovi traju, a oni koji imaju posao nastavljaju svakodnevni život.

Jedan građevinski radnik to sažima jednostavno:

„Ako možeš preživjeti u UAE, možeš preživjeti bilo gdje na svijetu.“

Izvor: Srpska info