Profesor filozofije u Gimnaziji „Filip Višnjić“ Gordan Živić održao je večeras u Narodnoj biblioteci „Filip Višnjić“ zanimljivo predavanje o „Stanju planete Zemlje i njenoj sudbini na trasi razularene antropocentrične istorije“.

Profesor Živić je govorio o nastanku svemira i periodu pojave čovjeka, stavljajući fokus predavanja na antropocen – epohu koju oblikuje čovjek. 

Objašnjavajući za portal „Bijeljina.com“ koji bi to bili izazovi kada je u pitanju stanje planete na kojoj živimo, profesor Živić kaže da gotovo svi izazovi proističu iz jednog faktora, a to je čovjek.

„Čovjek je jedini i isključivi krivac za ovu vrstu krize koja se pojavila na planeti Zemlji. Civilizacijski napredak u sebi nosi više regresije nego progresije. Moj cilj je da predstavim ljudima, ukoliko je to ikako moguće, da u napretku, koji stalno pominjemo, ima daleko više negativnih i regresivnih momenata u odnosu na one kojima se mi oduševljavamo. Drugim riječima, te stvari regresivnog karaktera dolaze u prolongiranom izdanju, a ne odmah, simultano i automatski. Na njih se mora izvjesno vrijeme čekati. U tom čekanju one progresivno rastu i mi to ne vidimo. Sve stvari koje čovjek radi odigravaju se na kumulativan način, sporo, polako, nevidljivo, onako kako voda raste ili nivo okeana. Onda u jednom kritičnom trenutku dođe do faznog pomaka koji svako može nazvati propašću. Ta propast nije samo nominalno znamenje, ona može lako biti stvarnost prvog futura“, kaže profesor Živić.

Planetu uništavamo na surov i bezobziran način

Profesor Živić kaže da ratovi nisu jedini civilizacijski izazov za opstanak planete Zemlje, jer je nakon svih ratova natalnost bila izraženija od letalnog dijela koji je učestvovao u ratovima.

„Sve te pogibije i silne nevolje i stradanja nisu ostavile posljedice na demografiju. Ove stvari, gdje mi uništavamo Planetu na jedan surov i bezobziran način, skupo će nas koštati. Ogulili smo Zemljinu koru, poveli smo imperijalni rat protiv Zemljine površine, kore, izmakli smo horizont iz budućnosti, oslanjamo se isključivo, u temporalnom smislu, na svakodnevicu. To nas vodi u propast. Nemamo eho budućnosti, nemamo rezonanciju sa tim temporalnim modalitetom“.

Nemamo eho budućnosti

Komentarišući priču o klimatskom zagrijavanju planete Zemlje, a prva asocijacija su šume Amazona koje se nemilosrdno sijeku, profesor Živić kaže da, srećom, postoje ljudi, pojedinci koji na sve to ukazuju i upozoravaju.

„Ukoliko su nekada postojali sveci u nekom drugom formatu, danas postoje sveci poput velikih svjetskih naučnika i umjetnika, prirodnjaka Dejvida Atenboro, glumice Brižit Bardo, aktivistkinje Džejn Gudal, zoologa i biologa Rejčel Karson i drugih koji, ipak, imaju ogroman radijus svoga uticaja i mogu nekako preštimovati čovjeka u ovakvom izdanju. Jednostavno, treba na neki način probiti i rastvoriti ovu okamenjenu površinu kore našeg velikog mozga i uliti joj neke druge stvari kao smisaonost. Smisaonost ne leži u ljudskim svrhama, nego je na nekim drugim, možda, nama nepoznatim mjestima. Ukoliko ne postoji smisaonost, onda nećemo imati kome ostaviti testament“.

U 4,6 milijardi godina dugoj istoriji Zemlje nijedna vrsta nije imala uticajna planetu kakav danas imaju ljudi. Doba ljudi ne obilježavaju samo klimatske promjene, već i nestanak ozonskog omotača, poremećaj u kruženju azota i fosfora,sječa šuma i hemikalije koje izazivaju endokrine poremećaje. Neki naučnici smatraju da je početak epohe antropocena obilježila indistrijalizacija i upotreba atomske bombe.

Profesor Živić kaže da danas možemo kontrolisati demografsku situaciju na planeti Zemlji, ističući primjer Kine koja je kontrolisala rađanje.

„Vjerovatno će i Indija morati kontrolisati natalitet. Mnoge zemlje jugoistočne Azije suočile su se i sa tim problemom. Vjerujem da će one svojom izuzetnom racionalnošću uspjeti da riješe taj problem. I za kraj, mogu da kažem da nije problem u čovjeku, problem je sam čovjek”.

Bijeljina.com