Vaskrs je u Hrišćanstvu najradosniji dan, jer je toga dana iz mrtvih vaskrsnuo Isus Hristos, tvorac hrišćanske vjeroispovijesti i novog pogleda na svijet.

Vaskrs je najveći hrišćanski praznik i smatra se praznikom nad praznicima, jer je toga dana, po učenju Hrišćanske crkve, Gospod Isus Hristos pobijedio smrt i vaskrsnuo iz mrtvih. Naime, po jevanđeljskom učenju, Isus Hristos je izdahnuo na krstu na jevrejski dan spremanja koji hrišćani svetkuju kao Veliki petak.

Inače, čitava sedmica uoči Vaskrsa naziva se Velika ‘efta (grčki sedmica). Kako pravoslavna crkva uči, velika hefta je dobila naziv po tome što je u ove dane Isus Hristos izvršio svoja velika djela, uništio smrt, pobijedio grijeh i skinuo prokletstvo sa ljudskog roda, otvorivši mu put u raj.

Raznoliki običaji vezani za šaranje i farbanje jaja

Za najveći hrišćanski praznik kod Srba u ovim krajevima vezani su raznoliki običaji kao što su: šaranje i farbanje vaskršnjih jaja, darivanje šarenih jaja, takmičenje u tome čije je vaskršnje jaje jače ili ljepše oslikano. Jaje je, inače, simbol prirode i obnavljanja života i zbog toga se jajetu daje toliki značaj u vrijeme vaskršnjih praznika.

U Donjem Podrinju, na području Semberije i Majevice, od sela do sela, ima različitih običaja kada je riječ o šaranju i bojenju jaja za Vaskrs. Međutim, u najviše slučajeva jaja se šaraju na Veliki četvrtak, a farbaju (kuvaju u boji) na Veliki petak i to prije izlaska sunca. Ona jaja koja se kuvaju (farbaju) na Veliki petak, predviđeno je da se pojedu na sam Vaskrs, a jaja za ostale dane i za dijeljenje farbaju se u subotu. 

U kući se čuva jaje „čuvarkuća“

Osim jaja predviđenih za članove domaćinstva, koja se farbaju na Veliki petak prije sunca, planiraju se još tri jajeta i to: jedno koje se čuva u domaćinstvu i naziva se „čuvarkuća“. Ono se koristi za „sprečavanje“ velikog nevremena, grada ili tuče. Drugo jaje se daje prije sunca stoci da ga pojede, sa uvjerenjem da će nakon toga domaće životinje biti zdrave i napredne. Treće jaje se u selima pod Majevicom na sam Vaskrs nosi na mravinjak, gdje se razbije i stavi na mravinjak izgovarajući riječi: „Koliko ovdje ima mrava, toliko u kući imali pilića, guščića, pačića, janjadi i prasadi“, navedeno je u knjizi Sime Stankića „Srpski narodni običaji Semberije, Majevice i Donjeg Podrinja“.

Bijeljina.com