Udruženje građana Srpsko – ruska zajednica Bijeljina sinoć je u galeriji Centra za kulturu „Semberija“ predstavilo dvije značajne knjige, „Ukrajinski rubikon“ autora Nikole Jovića, kao i Rusko – srpski multidisciplinarni tehnički rječnik, autora Rajka Crnobrnje.
Nikola Jović kaže da je knjiga „Ukrajinski rubikon“ objavljena prije godinu dana, u martu prošle godine, a pisana je više od dvije godine.
„Počeo sam pisati u vrijeme kada je počela Specijalna vojna operacija u Ukrajini, prije tačno četiri godine, tako da se knjiga sastoji od dvije vrste materijala. Dio knjige sastoji se od svega onoga što sam pisao o tom ratnom sukobu iz pozicije geopolitičkog komentarisanja i analiziranja svih tih događaja. Druga, veća i značajnija cjelina u knjizi odnosi se na moje ratne reportaže. Izvjesno vrijeme sam proveo tamo kao ratni reporter, bilježeći ratne izvještaje, posjete određenim lokacijama i intervjue sa zanimljivim ljudima. Te dvije vrste materijala sam uklopio u cjelinu, u smislu hronologije događaja i svega onoga što sam tamo vidio i doživio“.

Jović kaže da su stanovnici Donbasa navikli na ratno okruženje i ratna stradanja.
„Rat u Donbasu traje od 2014. godine. Neki ljudi to zaboravljaju i misle da se rat dešava samo u posljednje četiri godine. I mi smo već zaboravili da to traje od 2014. godine i od događaja na Majdanu. Stanovnici Donbasa već su se, nažalost, srodili s ratom i to je postao integralni dio njihovog života. Oni žive u ratnom okruženju i u u tom okruženju se rađaju nove generacije. Imate tamo djecu koja nisu zapamtila neki normalan period života bez rata. Ta djeca ne znaju za nešto drugo, već su se, nažalost, uklopila u taj i takav način života. To je dovoljno tragična činjenica sama po sebi. Za neke je, srećom, rat već završen, ali, Donbas je još uvijek glavno poprište i glavno bojno polje, mjesto gdje se i dalje vode borbena dejstva. To je nešto što ruski čovjek podnosi na svoj način. Oni, nažalost, imaju neko istorijsko i generacijsko iskustvo u svemu tome. Tako je i u Srbiji, gdje ćete teško naći jendu generaciju koja u nekom trenutku svog života nije osjetila ratne strahote“.

Jović kaže da su ljudi u Donbasu umorni od svega toga, podnose velike žrtve, ali su istovremeno i odlučni da istraju u borbi za pobjedu i za slobodan život u ruskoj državi.
„Za njih druge alternative nema. Svjesno su 2014. godine krenuli na taj put, a to je put izlaska iz Ukrajine koja je prva njima otvorila vrata i proglasila ih nepoželjnim građanima. Rusi s tog područja su u septembru 2022. godine organizovali četiri referenduma i tada su ta četiri regiona faktički postali sastavni dio Ruske Federacije. Oni kažu da je to za njih Rusija, bez obzira na to da li to neko priznaje ili ne priznaje. Takvo je stanje na terenu i takvo je raspoloženje tih ljudi. Rat će, nažalost, trajati još dugo vremena, jer su na tom području isprepleteni puno širi interesi. To je, definitivno, na neki način, svjetski rat, jer, kada pogledate koje sve države direktno ili indirektno učestvuju u sukobu, to je neki mali, ali, ipak, svjetski rat. Odvija se u jednoj državi, na jednom području, ali, po uključenosti aktera, taj rat utiče na sva svjetska zbivanja i uticaće na radikalno redefinisanje svijeta i međunarodnih odnosa. Ishod ovog sukoba će biti značajan za čitav svijet, pa i za nas koji živimo na ovim prostorima“, kaže Jović.
Jović je svoje reportaže objavljivao u brojnim glasilima i na televiziji. Trudio se, kako kaže, da njegove reportaže dopru do što većeg broja ljudi. Ukoliko okolnosti to dozvole, kaže da će ponovo otići na to ratno područje i snimiti dokumentarni film o ratnim dešavanjima.
Bijeljina.com