U krugu preduzeća „Orao“ a.d. Bijeljina danas je obilježeno 30 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva i dislokacije proizvodnih kapaciteta kompanije „Orao“ a.d.Bijeljina iz Rajlovca u Bijeljinu.

Kod spomenika poginulim radnicima „Orla“, uz prisluženje svijeća, služen je parastos i položeni su vijenci i cvijeće u znak trajnog sjećanja i poštovanja prema poginulim i preminulim radnicima, onima koji su dali nemjerljiv doprinos očuvanju i nastavku rada kompanije „Orao“ u izuzetno teškim istorijskim okolnostima. 

Dragan Lontoš, predsjednik Sindikalne organizacije „Orao“ a.d., predstavljajući poslovanje ovog preduzeća danas, kaže da za remonovanje turbomlaznih motora „Orao“ danas ima dva osnovna kupca, Ratno vazduhoplovstvo vojske Srbije i Ratno vazduhoplovstvo Republike Indije. 

„Radimo usluge za sve domaće proizvođače, kada su u pitanju razni rezervni dijelovi i pozicije, obavljamo galvansku zaštitu metalnih dijelova, a pružamo i laboratorijske usluge za baždarenje svih vrsta pumpi, sistema, mašina i postrojenja“, kaže Lontoš.

Tomislav Paunić, predsjednik Boračke organizacije u preduzeću „Orao“ a.d, podsjetio je da je tokom Odbrambeno – oslobodilačkog rata dvadeset i tri borca, radnika „Orla“, dalo život za Republiku Srpsku.

Velike žrtve date za slobodu

„Sedamdeset radnika je tokom rata ranjeno. Velike su to žrtve. Ipak, u proteklih trideset godina puno toga je izgrađeno, sačuvano i unaprijeđeno. Nadam se da će i nakon nas „Orao“ raditi i funkcionisati, da će mladi ljudi dolaziti ovdje da rade. Naša sudbina je bila takva da ratujemo, sve ovo da prenesemo na novu lokaciju i da sve počnemo iznova. Zadovoljan sam postignutim, ali, uvijek može biti bolje. Dolaze nove generacije da rade, među njima su i naša djeca. Porodice poginulih radnika su stambeno zbrinute“, kaže Tomislav Paunić

Milan Prica bio je direktor „Orla“ od aprila 1992. godine, sve do kraja 2019. godine. Bio je na čelu „Orla“ punih dvadeset i sedam godina. Prica kaže da mu je i danas teško govoriti o egzodusu sarajevskih Srba i o svemu onome što su tada ljudi s područja Sarajeva preživljavali.

Narod se pokrenuo sa svoje djedovine

„Cijeli rat smo branili teritoriju, kao jedinica VRS. Uspjeli smo odbraniti taj prostor i jednim potpisom je odlučeno da napustimo Sarajevo. To je bio najveći udarac za ljude koji su se u Sarajevu rodili, odrasli, formirali svoje porodice. O napuštanju Sarajeva ne može se govoriti bez velikih i teških emocija. Bio sam zadužen za „Orao“ koji sam vodio vojnički i stručno. Egzodus sarajevskih Srba treba da ostane zabilježen u istoriji, kada se jedan narod pokrenuo sa svoje djedovine i krenuo u nepoznato. Mi u „Orlu“ smo se dobro organizovali i uspješno izvukli opremu iz Sarajeva. Naša je sreća da nas je tadašnje opštinsko rukovodstvo u Bijeljini prihvatilo i da smo u tim teškim danima opstali. Mi smo u roku od tri mjeseca u Bijeljini uspjeli da se organizujemo i da počnemo raditi“, kazao je Milan Prica.

Jedna presa je sedamnaest dana putovala do Bijeljine

Momčilo Kokić, prisjećajući se tih vremena, kaže da je prije trideset godina dobio zadatak da organizuje preseljenje „Orla“ iz Rajlovca u Bijeljinu.



„Preseljenje je trajalo od 21. novembra do sredine februara.

Nas je bilo oko četiri stotine radnika u Rajlovcu. Mi smo cijeli rat proveli na prvoj liniji. Rezervni položaj je ranije bio definisan, tako da smo nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma odlučili da se premjestimo u Bijeljinu. Mi smo iselili i „Orao“ i radnike, odnosno njihove porodice u najkraćem vremenskom roku. Mi smo tada izvršili utovar opreme i mašina u 1.250 kamiona i prevoznih sredstava. Sedamnaest dana je jedna mašina putovala do Bijeljine i za to vrijeme je promijenjeno 18 guma na prevoznom sredstvu. Tada nije bilo adekvatnih prevoznih sredstava za takve mašine i opremu, pogotovo za prevoz pedesettonske prese koju smo uspjeli prebaciti u Bijeljinu. Ta presa ima samo temelj koji je pet metara porinut duboko u zemlju. Januar i februar te godine su bili izuzetno hladni mjeseci. Poseban problem su nam predstavljale dizalice i viljuškari, ali, mi smo uspješno izvršili preseljenje u Bijeljinu“, istakao je Momčilo Kokić.

Bijeljina.com