Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra obilježavaju praznik posvećen Prenosu moštiju Svetog Ignjatija Bogonosca, jednog od najznačajnijih hrišćanskih svetitelja iz 1. vijeka i trećeg patrijarha Antiohijske crkve.
Iako se Sveti Ignjatije prvenstveno praznuje 2. januara, dan posvećen prenosu njegovih časnih moštiju ima poseban značaj u crkvenom kalendaru. Riječ je o sjećanju na prenos moštiju iz Rima, gdje je svetitelj postradao mučeničkom smrću, u Antiohiju, grad u kojem je služio kao episkop i širio hrišćansku vjeru.
Sveti Ignjatije je u narodu i crkvi poznatiji kao Ignjatije Bogonosac. Prema predanju, taj naziv nosi zato što ga je Isus Hristos, još kao dijete, držao u naručju, ali i zato što je cijeli život „nosio Boga“ u svom srcu i mislima. I danas je Ignjatije često krsno ime u mnogim krajevima Srbije.
Bio je učenik Svetog Jovana Bogoslova i episkop Antiohije, gdje je ostavio dubok trag u razvoju rane crkve. Smatra se da je upravo on prvi uveo antifonski način pojanja – crkveno pevanje sa dve pevnice, gdje se glasovi smijenjuju, što je praksa koja se zadržala do danas.
Zbog svog ugleda i uticaja, glas o Ignjatiju stigao je i do rimskog cara Trajana. Car ga je pozvao u Rim nudeći mu visoku počast i senatorsku titulu, ali pod uslovom da se odrekne hrišćanske vjere i prinese žrtvu paganskim idolima. Ignjatije je to odlučno odbio. Zbog toga je okovan i, prema predanju, bačen lavovima, koji su ga rastrgli 107. godine, ostavivši samo nekoliko većih kostiju i srce.
Njegovi učenici su posmrtne ostatke preneli u Antiohiju, gde su sahranjeni. Međutim, u 6. vijeku, kada su Persijanci osvojili Antiohiju, mošti Svetog Ignjatija ponovo su prenijete u Rim, gdje se i danas nalaze u Crkvi svetog Klimenta.
Praznik Prenosa moštiju Svetog Ignjatija Bogonosca smatra se velikim danom, kada se, prema narodnom vjerovanju, ne obavljaju teški poslovi. Posebno se savjetuje ženama da izbjegavaju predenje, tkanje, šivenje i druge naporne kućne radove.
Sveti Ignjatije Bogonosac i danas se smatra zaštitnikom pravednika, kao i onih koji stradaju zbog svojih uvjerenja ili zato što su drugačiji. U hrišćanskoj tradiciji vjeruje se da se više puta javljao iz raja i činio čuda, pomažući svima koji mu se s verom obraćaju.
„Bio si nasljednik Apostola prestolom i zajedničar duhom, bogonadahnuto djelo si našao u viđenju duhovnog uzrastanja. Zbog toga si uzdizao riječ istine i radi vjere si do krvi postradao, sveštenomučeniče Ignjatije: moli Hrista Boga da spase duše naše.“