Dimnjačar je jedno od zanimanja koje se često zanemaruje i pripisuje prošlosti, ali i danas je neophodno za funkcionisanje domaćinstvaDimnjačar je jedno od zanimanja koje se često zanemaruje i pripisuje prošlosti, ali i danas je neophodno za funkcionisanje domaćinstva.

Neizvjesna zima pred nama natjerala je mnoge građane da pozovu dimnjačare kako bi aktivirali stara ložišta.

Adem Mujezin iz jedne kompanije govori kako ove godine ima više posla jer građani traže da imaju alternative za grijanje te pitaju da se provjere i dimnjaci koji nisu korišteni duži vremenski period.

“Sada se desi da nemaju ni rozete, da su zazidane i onda mi moramo spustit kuglu i kameru da provjerimo da neko još ne koristi dimnjak kada su u pitanju stambene zgrade, kod privatnih kuća je lakše. Moramo obilježiti i bušiti rupu. Što se tiče toga ima posla”, govori Mujezin.

O zainteresovanosti mladih za posao dimnjačara kaže da postoji, ali da je teško naći dobre radnike svjesne ovoga posla.

“Ovo je baš specifičan posao, ima puno ponuda, pitaju nas ima li posla, a onda kažu da se ne mogu penjati na krov”, kaže Mujezin.

Kaže da je i u dimnjačarskom poslu kao i drugim tehnologija napredovala i da uvode i primjenjuju nove metode u čišćenjima, ali i da koriste kamere.

“Što se tiče napredne tehnologije, modernizovali smo se. Koristimo vrstu čišćenja koja se zove Snaplok i kojeg su izmislili Englezi. Imaju štapovi sa metar, a na vrh se može staviti lanac ili nešto drugo ovisno o vrsti začepljenja da li je od smole ili neko gnijezdo. Sad nam je puno olakšano da očistimo dimnjak. Kamere koje se okreću 360 stepeni omogućavaju nam da pogledamo svaku pukotinu, bilo šta što ne treba biti u dimnjaku”, pojašnjava Mujezin.

Na pitanje da li u Sarajevu postoje zgrade koje mogu koristiti dimnjake, Mujezin kaže kako se puno takvih zgrada nalazi na Dobrinji, Alipašinom Polju gdje postoje tzv. ratni dimnjaci, a da je sada u novim zgradama obavezno da postoje dimnjaci.

“Prema zakonu obavezno je da se jednom godišnje vrši čišćenje tih rezervnih dimnjaka, ali stvar je u tome da se tada radi samo nužno čišćenje”, kaže Mujezin.

Čišćenje dimnjaka košta do 50 KM sa kuglom i četkom, dok je Snaplok do 100 KM jer je jedna šipka od metar 100 KM, a može se desiti da pukne.

Posao dimnjačara sa sobom nosi i opasnosti, a poteškoće predstavlja i neredovno održavanje i zapuštanje, piše Klix.

“Neki dan u privatnoj kući, kolega samo što je došao na posao i puhnuo pala je kapa. Na sreću pala je vani, da je pala unutar dimnjaka to bi izazvalo veći problem sa čišćenjem. U stambenim objektima kolektivnog stanovanja lošije je održavanje, dok u privatnim kućama ljudi moraju zbog sebe više paziti”, kaže Mujezin.

Izvor:Srpskainfo/Foto:Klix