U Muzeju Semberije večeras je predstavljena knjiga Borislava Đurđevića „Svjedok vremena – od Slovenije do Glavnog štaba VRS“.

Borislav Đurđević je oficir, novinar, sportski i društveni radnik, jedan od malobrojnih koji je tokom proteklog rata, od Slovenije, preko Hrvatske, Sarajeva i, kasnije, Glavnog štaba VRS neprestano bio na mjestima gdje su se donosile odluke koje su određivale istorijske tokove. Nakon rata u Sloveniji, u Zagrebu je organizovao informativnu djelatnost u Komandi Pete vojne oblasti. Tu je bio svjedok pregovora koje je general Andrija Rašeta, kao izaslanik Predsjedništva Jugoslavije, vodio sa Hrvatima. Rezultati tih pregovora su na početku rata određivali sudbinu Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Po dolasku u Sarajevo, kod generala Milutina Kukanjaca, ponovo je bio direktni svjedok i akter istorijskih događaja koji su određivali sudbinu srpskog naroda u BiH. Zarobljen je u Dobrovoljačkoj ulici gdje slučajno ostaje živ. Od 11. maja 1992. godine našao se među dvanaest vojnih starješina koji će odigrati ključnu ulogu u komandovanju Srpskom vojskom pod komandom generala Ratka Mladića. Kao najmlađi, dobio je zadatak da organizuje informativnu službu i PP službu VRS. Zadatak je bio definisan, kako ističe Đurđević, u tri jednostavne riječi: „ informisati, mobilisati i motivisati“. Tokom rata uređivao je centralno glasilo VRS „Srpsku vojsku“.

Knjiga posvećena oficirima VRS

Govoreći o knjizi „Svjedok vremena“, Đurđević kaže da je imao sreću ili nesreću da bude na mnogim mjestima gdje se odlučivalo, gdje je bio pored ljudi koji su odlučivali.

„Često sam bio u prilici i da utičem na te ljude i kad god mi se pružila prilika to sam i radio, kako bi nam svima u budućnosti bilo bolje. Ponosan sam na taj period i na sve svoje saborce. Ova knjiga je, prije svega, posvećena oficirima Vojske Republike Srpske koji su ravni onim srpskim oficirima iz Prvog svjetskog rata. Ko drugačije kaže, nema nijedan argument za to. To je bila generacija darovitih ljudi koji su imali državotvorni odnos za stvaranje Rpeublike Srpske i bili su dovoljno pismeni i obrazovani da bi znali šta da rade, kako da rade i šta da istrpe do ostvarenja cilja. Rezultat toga je Republika Srpska. S druge strane, imamo i danas sedam ili osam naših generala koji nemaju stan, koji žive po vojničkim sobama po Žarkovu kod Beograda ili drugdje, ali, oni su, ipak, ponosni ljudi. Mnogi su po svjetskim kazamatima i to je žrtva za našu Republiku Srpsku. Najveću čast sam doživio na Sajmu knjiga u Beogradu kada su svi ti ratni generali došli na promociju knjige. Nikad se nisam više ponosio nego onog trenutka kada sam vidio petnaest ratnih generala. Među njima su bili i ratni generali iz Vojske Jugoslavije.

Knjiga poklon budućim generacijama

Svi oni su znali za sadržaj knjige, ali su, ipak, došli i rekli da je to vrijedno i da treba ostati budućim generacijama. Na taj način biće koncipirana i sljedeća knjiga. Nisam skriboman, ali, u drugoj knjizi ću iznijeti mišljenje o tim ljudima. Biće to knjiga ratnih intervjua, a pisaću i o onima s kojima nisam napravio intervju, ponudiću obrazloženje zbog čega to nije realizovano“.

 Đurđević kaže da će predočiti i drugi segment proteklog rata kako bi istoričari mogli crpiti zaključke prilikom pisanja istorije.

„U knjizi „Istorija Republike Srpske“ ima puno pogrešnih ocjena i pogrešnih viđenja. Ova knjiga je puno toga ispravila. Čak su i autori „Istorije Republike Srpske“ rekli da je ova knjiga kapitalan izvor za ispravku nekih navoda, pogotovo kada je u pitanju prvi predsjednik Vlade Republike Srpske Branko Đerić. Moje mišljenje je da bi sve bilo drugačije da je on ostao na toj funkciji. U ovoj knjizi sam iznio i svoje mišljenje o generalu Milutinu Kukanjcu koji je, kao komandant na bojištu, ostavio 76 odsto teritorije BiH Republici Srpskoj. To je najkapitalnija stvar. U to vrijeme imali smo formiranu vojsku i taj čovjek je zaslužio spomenik u središtu Republike Srpske, da li u Srpskom Sarajevu ili u Banjaluci ili bilo gdje drugdje. Mislim da je on to zaslužio. Kontaktirala me i njegova rodbina i frapirao sam se kada su mi rekli da je to prvi pozitivan glas o njemu. Za ovu knjigu nisam koristio nijedno paralelno svjedočenje, da ne bih narušio svoje autentično viđenje tih događaja“, istakao je Đurđević.

Autentično viđenje brojnih događaja

Govoreći o tragičnim događajima iz Dobrovoljačke ulice u Sarajevu, Đurđević kaže da se nije bavio brojem žrtava, čime treba da se bave istoričari.

„Dobrovoljačka nije tragičan događaj, to je bio zločin ili ratna perfidija koju su prema nam napravili. Kada smo formirali Glavni štab VRS, u Štabu se našlo dvanaest prvih oficira, nisu sve bili generali, koje je okupio general Mladić. To je bila prva postava, među njima sam bio najmlađi, koja je komandovala Vojskom Republike Srpske. Dobio sam precizan zadatak. Negdje su me napadali da sam izgubio medijski rat, međutim, ja ga nisam ni vodio, jer to nije bio moj posao. Moj posao je bio mobilisati, informisati i motivisati. Sva tri zadatka sam ispunio“, kaže Đurđević.

Đurđević nije isključio filmsku ekranizaciju knjige „ Svjedok vremena“, uz uslov da se ništa u knjizi ne mijenja i da film ne bude propaganda.

Izaći će prava istina na vidjelo

Komentarišući novinarsko pitanje o uzrocima rata u BiH, o inspiratorima i izazivačima, o Srbima kao agresorima, kako ih je okvalifikovala bošnjačka strana, Đurđević kaže da se sada javlja prava poplava istorijskih svjedočenja Srba.

„Stvari su se okrenule u domaćoj i svjetskoj javnosti. Izaći će prava istina na vidjelo. Trpjeli smo puno i nismo mogli neke stvari reći ranije. Ovoga puta mnoge te nepravde se razbijaju. Uzroci rata su Slovenija i Hrvatska. Uzrok rata je Milan Kučan, čovjek koji je izvršio zločin protiv mira. U ovoj knjizi o tome eksplicitno govorim i stojim iza toga. Znam da u arhivima u Beogradu sve to postoji. Ne znam zbog čega istoričari nemaju pristup tim dokumentima. Uz Kučana je stao Alija Izetbegović. Imam ključnog svjedoka Aliju Delimustafića koga oni drže u zatvoru. Sve to sam napisao u ovoj knjizi. Oni su htjeli rat. Izetbegović je u Celju, trećeg marta 1991. godine, prihvatio da otvori front u Cazinu i uz Drinu. Na Drinu je doveo Handžar diviziju iz Siska. Jedan dio njih je došao u Bijeljinu. Doći će vrijeme da se i o tome progovori. Mislim da će Fikret Abdić o tome progovoriti“, izjavio je Borislav Đurđević, autor knjige „Svjedok vremena“.

Bijeljina.com