Hranilište u Lovačkoj sekciji Gornja Čađavica kod Bijeljine jedno je od prvih izgrađenih u Semberiji. Nastalo je davne 1996. godine, u šumi Panuša, i već punih 30 zima stoji kao simbol brige, upornosti i ljubavi prema prirodi.

Tokom svih tih godina, divljač je upravo na ovom mjestu tražila i pronalazila “zrno spasa“ u vremenima dubokih snjegova i ledene kore, kada priroda postaje surova, a hrana teško dostupna.

Smješteno u gustišu ispod dalekovoda, na prostoru gdje fazanska divljač zimuje, hranilište je postalo stalna tačka okupljanja šumskih stanovnika. Tragovi u snijegu otkrivaju njegove redovne posjetioce – ovdje dolaze srne, zečevi, fazani, vjeverice, razne vrste ptica, a nerijetko i divlje svinje u prolazu.

U blizini starog hranilišta izgrađeno je još jedno, kao i dva solila i veliko pojilo, čime je ovaj dio šume pretvoren u pravu malu oazu za divljač. Posebnu vrijednost ima činjenica da je hranilište napravljeno od bagrema – drveta poznatog po izuzetnoj otpornosti, koje se savršeno uklapa u šumski ambijent, što se jasno vidi i danas, nakon tri decenije.

Hrana se na hranilišta iznosi prije većih snježnih padavina, kako bi je divljač na vrijeme pronašla i kako bi “proradila“ kada je najpotrebnije. Prve je uvijek otkriju sjenice – njihov veseli cvrkut brzo postaje signal svima u okolini da je hrana tu.

Izvor: Desavanja u Bijeljini