Srpska pravoslavna crkva (SPC) obilježava danas zimski Krstovdan, kao uspomenu na prve hrišćane koji su primili vjeru na samom početku hrišćanske propovijedi.
Prema tradiciji, u srpskoj crkvi i narodu dan krštenja prvih hrišćana poznat je kao zimski Krstovdan, kada se proslavljaju Sveti Teopemt i Teona.
Praznik se vezuje za Bogojavljenje i krštenje Isusa Hrista, kao i za dan posvećen Svetom Jovanu Krstitelju, koji ga je krstio u rijeci Jordanu.
Krstovdan se slavi uvijek uoči Bogojavljenja i spada u nepokretne praznike. U kalendaru nije obilježen crvenim slovom, za razliku od Krstovdana koji se slavi 27. septembra kao uspomena na pronalaženje Časnog krsta na kojem je Gospod razapet.
U pravoslavnim hramovima na Krstovdan služi se liturgija Svetog Jovana Zlatoustog, uz obred velikog osvećenja vode, koji prati praznično bogosluženje.
Krstovdanska vodica se nakon vodoosvećenja dijeli vjernicima i prema običaju čuva se u kućama radi zdravlja.
Krstovdan uoči Bogojavljenja posni je dan za pravoslavne vjernike, bez obzira na to koji dan „pada“ u nedjelji.
Na ovaj praznik obavezan je strog post, a u srpskom narodu ostala je izreka: „Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti“.
Za ovaj praznik vezuje se dosta običaja i vjerovanja.
Negdje postoji običaj da se uoči praznika krst stavi u vodu i unese u crkvu. Ako se krst smrzne, vjeruje se da će godina biti rodna i zdrava, a ako se ne smrzne, biće oskudna i bolešljiva.
U nekim krajevima na Krstovdan se, prema običaju, pere veš i čisti kuća, a po narodnom predskazivanju vremena, koji vjetar duva na Krstovdan, duvaće tokom godine.
U 12 dana, od Božića zaključno sa Krstovdanom, ogleda se 12 mjeseci godine koja dolazi, pa kakvo je vrijeme kojeg dana, takvo će biti u mjesecu koji tom danu odgovara po redoslijedu. Ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snijegom.
Kod Srba se vjeruje da se u ponoć, pred Bogojavljenje, otvara nebo i Bog javlja ljudima. Tada se, uz molitvu, izgovara želja.