Gradsko pozorište „Semberija“ Bijeljina nedavno je započelo sa radom na predstavi„Hasanaginica“,po istoimenoj narodnoj baladi, u dramatizaciji akademika Ljubomira Simovića i režiji DušanaTuzlančića.

Jednu od glavnih uloga u ovoj predstavi igra prvakinja drame novosadskog Srpskog narodnog pozorišta Sonja Damjanović.

Ono što je zanimljivo je da je Sonja za ulogu Hasanaginice dobila prestižnu Sterijinu nagradu, a sada, dvadesetak godina kasnije, igra Hasanaginicinu majku.

Možete li napraviti poređenje u radu na ove dvije predstave? Kako je zakoračiti iz lika Hasanaginice u ulogu njene majke?

-Jako je zanimljivo. I velika je čast igrati ponovo u ovoj drami. Simović je moj najdraži dramski pisac. Imala sam zaista privilegiju da igram u dva Simovićeva komada, Putujuće pozorište Šopalović i Hasanaginica. A, ima ih samo četiri.Uloga Sofije Subotić u “Šopalovićima“ je bila prva uloga u mojoj karijeri, a uloga Hasanaginice me, na neki način,obilježila. Rada na obje predstave se sjećam sa posebnim zadovoljstvom, jer mi je i profesionalno i privatno donio velike i divne promjene u životu. Vjerujem da će tako biti i sada. To su ti mali znakovi pored puta koje svaki čovjek, ako želi da bude otvoren, može da prepozna.

Ponovni rad na ovoj drami u ulozi majke je zaista uzbudljiv, i nostalgičan. Kada sam igrala Hasanaginicu, imala sam 22 godine. Sada, toliko godina kasnije, imam priliku da, shodno svojoj zrelosti, neke događaje u tekstu razumijem i osećam na drugačiji način. Uloga majke Pintorovića je sjajno napisana, kao, uostalom i svi Simovićevi likovi. On zaista ima poseban senzibilit i razumije ženske likove na intiman i dubok način. U takvim komadima uvijek imate priliku da nešto novo o sebi otkrijete, a to je jedan od glavnih razloga što se glumom i bavim.

Hasanaginica je koprodukcijska predstava, igrate sa kolegama iz Bijeljine, BanjaLuke… Kakva je saradnja?

-Saradnja je jako lijepa. Za samo dvije nedelje proba već smo odlična ekipa. Volim kada imam priliku da radim sa kolegama iz drugih sredina, to je uvijek za glumca dragocjeno iskustvo. Sa kolegama iz Bijeljine i Banja Luke radim prvi put. Ali, toliko smo dugo ovu predstavu planirali i maštali o njoj, da mi se čini da ih dobro poznajem.

Što sam starija, sve mi je važnije da mi proces proba prođe u lijepoj energiji. Znam koliko je to važno za konačni rezultat. Sigurna sam da možemo napraviti odličnu predstavu, jer se razumijemo i poštujemo od starta. A, i reditelj DušanTuzlančić,sjajno vodi cio proces.

Moram da kažem da se jako radujem vašem novom teatru. Divno je što ste imali sluha i potrebu da to uradite. Ulaganje u kulturu je neophodno, ali ljudi kao da nisu toga svjesni. Osnivanje novog teatra je veliki i rijedak korak. Svakačast!

Kakvi su Vam utisci o Bijeljini?

-Iznenadila sam se količinom mladih ljudi po ulicama. To je baš lijepo videti. I ne samo mladih. Vaš grad mi jako prija. Ljepotu svakog grada čine prvenstveno ljudi.Oni su otvoreni, veseli i zaista ljubazni. Imate neki urođeni optimizam koji je divan. Nisam još imala prilike da svuda prošetam, što jako volim kada dođem u novi grad ali, ovo što sam vidjela je baš lijepo. Centar, park, puno nove gradnje…,nekog novog života koji dolazi. I kafane su vam izuzetne, što znate da mi umjetnici volimo!

Pored već pomenute Sterijine nagrade, Sonja je dobitnica brojnih glumačkih priznanja (nagrada „Zoranovbrk“, nagrada „Bora Stanković“, povelja za izuzetnu glumačku ulogu Filmskog festivala Niš, „Zlatnamimoza“ za najbolju glumicu na filmskom Festivalu Herceg Novi, „Zlatna arena“ za najbolju glumicu na Filmskom festivalu u NovomSadu, počasna povelja za uloge u serijama „Jagodići“, „VojnaAkademija“, „Sva ta ravnica“, „Vere izavere“, „Lisice“ i „Naša mala klinika“,nagrada filmskih kritičara i novinara za najbolju filmsku ulogu na filmskom festivaluHerceg Novi), iza nje su brojna glumačka ostvarenja u pozorištu, na filmu i televiziji, a ovdašnja publika je najviše zna kao sestru Miru iz serije Naša mala klinika.

 

Bijeljina.com