Na društvenim mrežama se pojavila fotografija koja je u trenu postala simbol istinske vjere, skromnosti i ljudskosti.
Objavio ju je pravoslavni sveštenik, otac Predrag Popović, a scena prikazana na slici potresla je i dirnula hiljade ljudi.
Na fotografiji je, naizgled, običan trenutak – radnik komunalnog preduzeća u Bijeljini čisti ulicu pored manastira Svetog Vasilija Ostroškog, koji se nalazi u pješačkoj zoni. Ipak, ono što je uslijedilo učinilo je taj prizor nečim mnogo većim.
– Stao je, skinuo kapu, odložio alat i počeo da se moli. Po završetku molitve nastavio je sa svojim radom – napisao je otac Predrag uz riječi: „Bog nam pomogao.“
Ova jednostavna scena, uhvaćena u prolazu, u sebi nosi duboku poruku o vjeri koja ne zna za granice, o poštovanju, zahvalnosti i tihoj molitvi koja dolazi iz srca, a ne iz forme.
U vremenu u kojem se svakodnevno jure rokovi, broje pregledi i mjeri uspjeh, slika jednog čovjeka koji nakratko zastaje da se pomoli dok obavlja svoj posao postaje snažan podsetnik da je duhovnost u najjednostavnijim gestovima.
Komentari ispod objave svjedoče koliko su ljudi prepoznali veličinu tog trenutka.
„Često srećem ujutru ovog čovjeka kako se moli na ovom mjestu.“
„Svaki čovjek pred Bogom je isti, bio komunalni radnik ili direktor… P.S. lijepa slika!“
„Čoveče, za šta si se molio – Bog ti dao. “
„Ovaj čovjek treba da bude primjer svima nama. Uljepša mi dan. “
Riječi vernika i prolaznika samo su potvrda da istinska vjera i poniznost ne zahtevaju ni velike riječi ni raskošne hramove. Dovoljna je iskrena misao i srce koje zna da se zahvali i da se sjeti Boga – bilo gdje i bilo kada.
Fotografija je u kratkom roku postala viralna, prenose je ljudi iz svih krajeva regiona, uz komentare da „ovakvi prizori vraćaju vjeru u dobrotu“ i da „svako od nas, bez obzira na posao ili položaj, može naći trenutak da zastane i pomoli se“.
I zaista – u vremenu kada je sve ubrzano, kada ljudi često zaboravljaju i na sebe i na druge, ovaj radnik iz Bijeljine, koji je samo na tren spustio metlu, skinuo kapu i obratio se Bogu, postao je slika prave vjere – tihe, nenametljive, iskrene, piše Ona.
Njegov gest, jednostavan ali dubok, pokazao je da svjetost ne mora biti u velikim djelima – ona je često upravo u svakodnevici, u radu, u trenutku zahvalnosti, u nečujnoj molitvi usred ulice.
Kako je neko lijepo napisao u komentaru:
„Bog ne gleda čime zarađuješ hljeb, već čime ispunjavaš srce.“