Svakog utorka i petka buvlja pijaca u Ulici 27. marta u Bijeljini oživi i pokrene se veliki broj ljudi koji traže neke polovne i poprilično istrošene stvari.

Kao što se troše naši svakodnevni životi, tako i na ovoj pijaci, koja je nekada bila na gradskoj periferiji, možete pronaći polovnu garderobu, iskorištene i neiskorištene kućanske aparate, razne alatke, polovnu obuću, bušilice, komplete ključeva za odvrtanje šrafova, iskorištene knjige, motociklističke kacige, stare zavjese, daljinske za televizore i ko zna šta još.

Život se, nekako stidljivo, na sat ili dva, utorkom i petkom preseli na ovu pijacu. Prodavci nude trenerke za pet maraka, patike za deset, dukseve za petnaest maraka. Ukoliko si spreman da se cjenkaš, sve to može da se dobije i po znatno nižoj cijeni.

Ovo ti je pijaca za sirotinju

Galib Tahirović kaže da se kod njega sve može dobiti za marku ili dvije.

“Ovo ti je sirotinjski život. Ovdje teško možeš danas zaraditi deset ili dvadeset maraka, a računi za vodu i struju stižu redovno. Meni za vodu stiže račun od šezdeset maraka. Dobijem račun za struju od osamdeset maraka, a ništa ne trošim. Živim sam, žena umrla. Niko ne pita, možeš li ti Galibe to platiti.

Džaba meni što sam radio u Sloveniji, kranista sam bio. Kažu, idi u Sloveniju i traži da ti upišu staž. Nemam punih petnaest godina da bih ispunio uslov za penziju. Navodno, nemam. Radio sam nekada u Mariboru. Tri godina sam bio na obuci, a poslije sam radio kao rukovodilac – kranista. Teška je situacija, život postaje sve skuplji”, priča, pomalo rezignirano, Galib Tahirović.

Onako usput kaže, treba drva za zimu nabaviti, još malo, pa, eto i zime.

Bijeljina.com