U okviru Treće kulturne manifestacije “Tkanica od zlata, igre i zanata”, koju je organizovalo Udruženje za očuvanje kulturne baštine i pravoslavnog identiteta “Bogojavljenska noć”, danas je organizovan Prvi književni sabor koji je okupio književne stvaraoce iz Bijeljine, Beograda, Novog Sada, Sremskih Karlovaca, Zvornika, Pelagićeva, Broda i drugih gradova regiona.

Na Prvom književnom saboru učestvovali su i članovi Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Bijeljina. Momčilo Koprivica, predsjednik bijeljinske Podružnice pisaca, koja okuplja trinaest književnih stvaralaca, kaže da je osnovni cilj i smisao postojanja ove podružnice da afirmiše kulturu, knjigu, izdavaštvo i pisanu riječ u cjelini

.

Moramo se okrenuti knjizi

 “Pohvalio bih ovom prilikom Udruženje “Bogojavljenska noć” koje je, po prvi put, organizovalo jedan ovakav sajam knjiga ili književni sabor. Prije desetak godina Bijeljina je imala sajam knjiga, ali, nije dugo trajao. Bijeljina zaslužuje da ima sajam knjiga. Nadam se da će ovaj književni sabor zaživjeti i da će biti inicijalna kapisla za organizovanje sajma knjige u Bijeljini. Očekujemo više izlagača, više izdavača i autora, književnih stvaralaca, ali, više i posjetilaca”, istakao je Momčilo Koprivica, naglasivši da je knjiga medij koji neće iščeznuti, uprkos svim novim tehnologijama i dostignućima.

Zdravko Zgonjanin Baćo, plodan književni stvaralac, sa trinaest objavljenih knjiga poezije, proze, monografija i sa dva objavljena romana, uprkos poodmaklim godinama, još uvijek stvara.

Godine nisu prepreka za stvaranje

“Godine nisu prepreka za stvaranje. U mladosti čovjek ima više stvaralačke energije, ali, sve dok čovjeka služi zdravlje i dok je fizički i psihički spreman, on može obavljati razne poslove, pa i pisati. Knjige nas vraćaju u vrijeme mladosti i djetinjstva. Istovremeno, prikupljam i stare predmete za jednu malu muzejsku zbirku, tako da i ta aktivnost zaokuplja moju pažnju”, kaže Zdravko Zgonjanin, ističući da je svojevremeno, radeći u Izdavačkoj kući “Svjetlost” u Sarajevu upoznao poznate književne stvaraoce, poput Meše Selimovića, Riste Trifkovića, Mladena Oljače, Ćamila Sijarića, Miodraga Bogičevića, Huseina Tahmiščića i brojnih drugih.

Čovjek treba da radi ono što voli

Penzionisani profesor dr Cvijetin Ristanović, književni stvaralac i književni kritičar, takođe, smatra da godine ne predstavljaju veliku prepreku i barijeru, kada je književno stvaralaštvo u pitanju.

“Čovjek radi ono što voli. Da, kojim slučajem, bavljenje književnošću nije bilo moje životno opredjeljenje i velika želja, ne bih to ni studirao. Radio sam tokom radnog vijeka u osnovnim školama, srednjim školama, na višim školama i na fakultetu. Karijeru sam završio na Pedagoškom fakultetu u Bijeljini. Smatram da čovjek, ukoliko želi očuvati psihičko i fizičko zdravlje, mora se nečim baviti. Svaki rad, samim tim i književno stvaralaštvo u poznim godinama, produžava životni vijek”, smatra profesor Ristanović.

Bijeljina.com